Mada/50
| ←Šena devetnesta | Mada Писац: Nepoznati autor ŠENA DVADESETA |
Šena dvadeseta i prva→ |
GABRO: Adio, signor Luča! para ti nikako vonja ova ulica, često si oko nje.
LUKA: Za prošetati se gdje me sreća iznese, čovjek sfačendan ne misli ino nego šetati.
GABRO: Nije sfačendan kо je inamoran, to ja znam po sebi, i ja sam mlad bio i gizdav, znam dobro, kako ti posli idu.
LUKA: I posibilo kada si ćutio plam ljuveni da ne umiješ kompateškati ljubav i pogoditi mojoj želji i podati mi gospu Madu za vjerenicu.
GABRO: Ja sam resolvo dati je i ako ćeš da je činim doći delongo, da se svrši vjera među vami.
LUKA: Ne tako delongo, meni je dosta tvoja riječ a ja idem u toliko spraviti što je potrebno, malo poslije ću se vratiti, to ćemo i konkluģati.
GABRO: Pođi u dobri čas, ja ću te čekati doma, neka me ne išteš. Ovako sam se asikuro od svačesa, pogodio kćeri i libera se od svijeh perikula.
Референце
uredi
