Mada/26
| ←Šena jedanaesta | Mada Писац: Nepoznati autor ŠENA DVANAESTA |
Šena trinaesta→ |
GABRO: Hoću volontiro, Obloždere, nego mi reci, gdje to ima biti?
OBLOŽDER: Odi na ulici. A evo prem gospar Pavo, tratenjat ćeš se š njim, dokli ja skrinjicu dosmucam.
GABRO: Poteži se, er imam ja moga posla i nejmam kad čekati a nije ni ova arija vele perfeta za mene. Gosparu Pavo, kompatiškaćeš me. Ja sam došo odi er nisam mogao s manjom nego li piadžer učiniti Obložderu, on je naš čovjek.
PAVO: Anci mi je vele drago, signor Gabrijel, da si ti čuo ovu inkomtencu avistiti na Inventario, er neću poslije da mi pasalir može rijeti, da mu je što u mojoj lući pomanjkalo, a prem ga evo.
OBLOŽDER: О se fosse; saia; Ze de mori; sagia posso perder — sui thesori, sagia; evo skrinjicą, a sada ako vam je drago počeka'te, er ćete zijati.
Da je li ovo tvoje? da je li ovo? &c. Nije &c. Ja sam, moja gospodo, dosta krvavijem znojem steko ovu mobiliju i lipio se — kо brstran kamena za doteći je, ja pretendžam živjet pošteno.
GABRO: Imaš razlog zaisto. Je li veće što?
OBLOŽDER: Nije već ništa. Čeka' neka opeta shranim! I addio, gosparu!
PAVO: Počeka' malahno! meni te in verità milo pustiti, er znam, kad se largaš iz moje kuće, da ćeš otiti in malhora; zato vidi ako možeš postati jošte kojegodi godište, bolje za tebe.
GABRO: Dobro ti govori i uzmi moga svjeta; hodi opeta k njemu i služi ga fidelo, er ćeš inako, siromaše, poginuti!
OBLOŽDER: Eto ću pogoditi tebi gosparu Gabro, ma on ne merita od mene, da ga pogledam; pero ću imati paciencu za koje brijeme i kako mi bude sviriti, tako ću igrati.
GABRO: Horsu, kad se stvar adžustala, drago mi je veoma i sluga ti sam, gosparu Pavo.
PAVO: Resto con obligo, gosparu Gabro, a revenirvi, a ti ponesi tu skrinjicu doma, idem i ja tamo!
Референце
uredi
