Lipota od danice sve zvizde dobiva,
a, vilo, tve lice danicu prisiva;
jur s u njem odkriva što vik ni moć izrit,
narav njim odiva i resi ovi svit:
pram, ki ti hotje svit taj narav na glavi
i zlatom uresit, uza je ljubavi;
a pozor gizdavi ljuven stril, s koga mrem,
cić koga i javi i u sni tužan grem,
s koga, jaoh, suze trem, da žali svak mene,
a srcem podirem uzdahe ognjene;
lir, ruže rumene, u raju kojih ni,
u obraz tvoj skićene trkač su ognjeni;
a koralj crveni od usti medenih,
i biser ljuveni luk, odkle strilja svih;
veseli a tvoj smih, medena i rič taj,
lip uzras i hod tih, ljuven je slatki raj,
nad kime, vilo znaj, blaženstva meni ni;
gospoje, na svit saj ti s' moj raj jedini.
Ah! tako mene ini ljuven plam negorit,
mislim te sve moe dni i služit i dvorit.
