Komedija IV
Писац: Никола Наљешковић



* * *


           
Prolog

Priklono vas molim, čujte me, er ću rijet
   što ćete vi od nas odi čut i vidjet.
Odi će doteći mladići četiri
   iz luga bježeći, ke gusa zatiri;
družbu će čekati, ku budu izgubil', 5
   tu im će kazati sve gdje su jedna vil,
i taj će isti dan s družbom se sastati,
   vili će rijet pjesan, pak tanac igrati.
Molim vas toga rad, nitkore ne govor',
   ter ćete imat sad ne mao razgovor. 10

 
Izljezu četiri mladića iz luga igrajući na način kako da su zatjerani, ter da bježe, pak stavši počne govorit

MLADIĆ I:

Koja bî ovo stvar, koja li nesreća?
   ne mneći nikadar da nas će nać smeća,
kako nas gusari razbiše od gore?
   prem njeki grijeh stari, ino bit ne more.

MLADIĆ II:

Majde prem njeki grijeh odi nas dostiže; 15
   lijepo t' nas malo svijeh sada ne izbiše;
skočiše sad ovi kakono od glada
   kad skoče vukovi ter udru na stada.

MLADIĆ III:

Sveđer se mni1 meni da će doć opeta,
   ter mi se duša ni vratila iz peta; 20
napasti pođi tja; jesam li brav jedan?
   kuda ti pođoh ja ostaviv rod i stan?

MLADIĆ IV:

Ne ištom ti brače, da nu smo zvijeri;
   kamo djeste mače? kamo vam brokijeri?
što se ste pripali? stanite ovamo; 25
   kamo nam ostali? daj da ih čekamo.

MLADIĆ I:

Odi ih čeka'mo dokoli bude noć;
   a u toj gleda'mo jeda će gdi tko proć,
ter ćemo svakoga za našijeh prašati,
   jeda što za koga budu nam kazati.
 
Ugledavši vilu prid lugom:
 
Mni mi se2, viđu3 ja njekoga onamo;
   njeka je gospoja; da da ju čekamo?
jeda ću k njojzi poć za našijeh da pitam? 30
 

MLADIĆ III:

   Znamo te sve što hoć', ne hodi tamo sam;
ona će ovamo, vidim ja kud hodi; 35
   odi ju čeka'mo, znati će štogodi.
 

MLADIĆ IV:

Vila je od gore, gospođa nije toj;
   svaki se što more pokloni smjerno njoj;
ona će sve znati; sad ćete vidjet vi,
   da nam će kazati sve gdi će bit ovi. 40
 
Uputi se vila s tancom put mladaca i došad4 kon njih počne govorit
 

VILA:

Dobar vam dan budi, mladići gizdavi,
   što koji vas žudi bilo vam s ljubavi!
Rec'te mi, molim vas, jeda ste po sreći
   vidjeli ku danas od našijeh loveći,
luk i tul pun strila noseći pernijeh 45
   na način od vila u krunah zelenijeh,
tekući svud jeda jeljenka istjere
   ali pak medvjeda ali ino kô zvjere?

MLADIĆ I:

Gospođe jedina, kroz slavni lug ovi
   ni jedna vila ina ni prođe ni lovi. 50
Reci nam boga rad, jesi li ti vila
   ali si s neba sad na saj svijet sletila,
da naše nesreće obrneš u rados,
   koje nam odveće skončaju sad mlados?
Er tvoja prilika, pravo se može rijet, 55
   i ures i dika umrla nije vidjet;
kagodi s' od vila, kruna si ljeposti,
   kojom si zanila sve naše kreposti,
svi ti se za sluge jednaga davamo,
   čuj naš trud i tuge, er gdi smo ne znamo. 60
 

VILA:

Od kud ste prišli vi, koje li stvari rad
   dođoste u ovi lug, kud li grete sad?
 

MLADIĆ I:

Pokli nas to prašaš, gospođe izbrana,
   mi ti smo, neka znaš, dalecijeh iz strana
prišli cjeć uzroka prigorke ljubavi, 65
   koja nas prije roka žalosnijeh rastavi,
rastavi s najdražom slobodom i s dragom
   općinom jaoh našom i stanom i blagom;
jere nas otravi mlađahnijeh odveće,
   a poslije postavi u nemir i smeće. 70
U prvi početak vele nam blago bi,
   jaoh ali brzo pak život naš pogubi,
davši nas u ruke gospođam za sluge,
   od kojijeh pak muke podnijesmo i tuge,
da mramor i kami i suh dub od gore 75
   cvilil bi suzami, cviliti da more,
videći život naš, gdi one od gospoj
   daju nam veće dvaš po svak čas nepokoj;
ni ljubav ni službe ni naše nemire
   ne haju ni tužbe, napokon ni vire; 80
svaki nas dan cvijele, svaki nas dan more,
   koliko da žele da nas prije rastvore.
Ne moguć mi veće taj život trpjeti
   ni taj plač ni smeće, pođosmo po svijeti,
ne za moć uteći ljuvenijeh od jada, 85
   od kojijeh bježeći u nje se upada;
mi ljubav služiti spravni smo sa svu moć,
   neg je trud cviliti ovako dan i noć;
ištemo zatoj svud gospođe i vile,
   ke službu i naš trud rado bi primile; 90
najliše er platu ni jedan ne gleda,
   u srebru i zlatu da nam se za to da;
neg u njih milosti živjeti i umrijet,
   toj bi nam zadosti, pravo ti mogu rijet.
Došad mi tuj u lug, skočiše gusari, 95
   od straha svaki drug na stranu udari;
lipšu nam četiri; al ti ih izbiše,
   al ti ih ke zviri u lugu iziše.
Ako mož' ti znati što godi za nje sad,
   hotjej nam kazati, molim te boga rad. 100

VILA:

Blažene vrhu svijeh bile bi tej vile
   ke bi se tacezijeh sluga dobavile;
nu sada svaki vas odvrzi nemir taj,
   er vam ću dobar glas od vašijeh rijeti ja.
S vilami u lugu provode mladosti 105
   zabivši svu tugu i svake žalosti,
i veće za inu stvar na svijet ne haju
   neg što se još brinu, er za vas ne znaju.
Pođite.............7
 
O gospoje izabrane, 110
   izljezli ste da slišate
   što mladosti naše pate
   kroz ljuvene smrtne rane.
   Iz daleke zato strane
   k vam smo prišli, neka znate, 115
   koju pomoć da nam date,
   neka život naš ostane.
                              O gospoje...
Ne bježimo od ljubavi,
   er joj nije moć uteći,
   neg ištemo da nas stavi 120
   gdino ćemo pokoj steći;
   zašto vjerno mi dvoreći
   nije pravo da za službe
   dava nam se plač i tužbe
   a milosti da se brane. 125
                              O gospoje...
Mi ni blaga ni pjeneza
   za trud za naš ne gledamo,
   neg li ures vaš s nebesa
   i milosti da prijamo;
   er da od vas mi ufamo 130
   na toj službi steć milosti,
   sve nemire i žalosti
   vrgli bismo sada s strane.8
                              O gospoje...
Začuli smo vaše dike
   i vaš ures i ljeposti, 135
   i pod nebom da prilike
   ne imate u milosti;
   zatoj rijesmo, do starosti
   da služimo dike vaše,
   jeda smrtne rane naše 140
   od vas budu izvidane.
                              O gospoje...
Cjeć toga vas sad molimo,
   nu pozrite naše tuge;
   ino rijet mi ne želimo,
   neg da vam smo vjerne sluge; 145
   ne gledamo dnevi duge
   ni također zimne noći;
   nemojte nas tužnijeh oći9,
   jeda uz vas i nam svane.
                              O gospoje...
 
Svršivši pjesan uhite se svi osam mladaca, ter igraju u tanac, s kojijem otidu u lug, iz koga su izljezli, i tako svrši.




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Никола Наљешковић, умро 1587, пре 437 година.