Koji čtiš sej pjesni, molim te veselo,
tako ti ljuvezni, veseli tve čelo.
Ako što zađoh ja, ne prija' tužicu,
odvrzi draču tja, a vazmi ružicu.
Toj li jur sad bolje ti moreš, ti tvori;5
oto ti jur polje: što umiš, govori.
A meni jur kosti prigrizat, čuj, nemoj,
da još tej gorkosti ne ćutim uz trud moj.
Koji čtiš sej pjesni
1
Posveta
Koji čtiš sej pjesni, molim te veselo,
tako ti ljuvezni, veseli tve čelo.
Ako što zađoh ja, ne prija' tužicu,
odvrzi draču tja, a vazmi ružicu.
Toj li jur sad bolje ti moreš, ti tvori;5
oto ti jur polje: što umiš, govori.
A meni jur kosti prigrizat, čuj, nemoj,
da još tej gorkosti ne ćutim uz trud moj.
Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga II, Pjesme Šiška Menčevića Vlahovića i Gjore Držića, str.3, Zagreb, 1870
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Šiško Menčetić, umro 1527, pre 497 godina.
