Jur se plam zgasnu vas u tebi ljuveni,
svenuše sva cvitja i venci zeleni;
sunce ide u zapad, veće dan ne sviti,
dopješe sve pjesni tvoje se na sviti,
prislatko pojan'je od ptica sve prođe,5
minu tja ljetni hlad, a zima zla dođe;
s dubja ti sve listje ktje nica padnuti,
kladenac smrze t' se, a voda zamuti.
Na slatku tvu rados zlo pride grčilo,
koje te potamni odveće nemilo:10
veće nis' u scini, koj njekad ti biše,
kad no se proć službi mojojzi gnjiviše;
a toj sud pravedni, znaj, hoće ljubavi,
da oholas ljepotom dugo se ne slavi.