Elena ugrabjena2/SKAZANJE DRUGO

Elena ugrabjena
Писац: Џоно (Јуније) Палмотић
ČINJEN'JE DRUGO-SKAZANJE DRUGO



* * *


 
                 SKAZANJE DRUGO

                  ELENA I PARIDE

ELENA:

   Dovle li se, mlad;e hudi, 690
smione misli tve prostiru,
tač nesvijesno da se usudi
ljubi udane kušat viru?
   Za to li te zemlja ova
u svoje krilo jes primila, 695
da ti od vihar i valova
ne naudi prijeka sila?
   Ah, priprosta vojna moga,
u tvu vjeru ki se uzdo je,
tere gosta on takoga 700
na dvorove primi svoje,
   ko neprijatelj da nepravi
zlo za dobro njemu vratiš,
i velike har ljubavi
s tijem neharstvom da mu platiš. 705

PARIDE:

   Ah, ne smućaj svijetlo lice,
plame ugasi gnjeva tvoga,
O gospođe, o kraljice
moga srca stravljenoga.
   Na ljubav se mu ne priječi, 710
ko divjačne da si ćudi;
ko si blage slike i riječi,
tako i srca blaga budi.

ELENA:

   Na ki hoćeš sud se stavi,
1 divjačnu drži mene, 715
samo divje sred naravi
da čas moja ne uvene.
   Ako blage ja sam slike,
i besjede i pogleda,
često vara ljubovnike 720
blaga slika i besjeda.
   Tim se čudim, s kom pameti
na me si se postavio,
ne bivši se još na svijeti
nijedan drugi mnom hvalio. 725
   Tezeovo je da smjenje,
ki me ugrabi mlad njekada,
nerazložno na željenje
nuka i tvoju mlados sada?
   Ne može me okriviti 730
cijeća toga nitko dila;
kriva bih se mogla riti,
da mu sam se umolila.
   Ne ockvrnjenu on me vrati,
er ne može drugo od mene 735
van celove male imati,
i te silom ugrabjene.

PARIDE:

   Hvalim, što te je ugrabio,
ja Tezea hrabrenoga,
ali što te je povratio, 740
vik ne hvalim djela toga.
   Prije bih moju rusu glavu
izgubio, ma gospoje,
neg li lijepos tvu gizdavu
iz desnice pustio moje; 745
   ja bih igda moga iz krila
živ pustio tvu ljepotu,
moja dušo slatka i mila,
izabrani moj životu?!
   Pusti gnjevno srce veće, 750
ter se smiri, i ustavi
tve rasdžbe, tvoje smeće,
o jedina ma ljubavi.
   Ćud, združena s nemilosti,
s ljepotom se ne pogađa; 755
ili vrzi tej lijeposti,
ili budi blaža i slađa.

ELENA:

   Tko se ne će utažiti
na besjede tve medene?
Ne mogu se ja srčiti, 760
da ti ljubiš tako mene.
   Gorušta je i velika
ljubav, kom tva mlados gori,
ako unutra jes tolika,
kolika se kaže s dvori. 765
   Nu sumnjivo ja se bojim
od hinjenja i nevjere,
1 pod riječim slatkijem tvojim
da ne kriješ zle čemere.
   Temeljita tvoja vjera 770
i tva ljubav krepka nije;
mlado je srce lakše od pera,
kijem svaki vjetar vije.
 
PARIDE:

   Umoli se željnu meni,
ter ćeš vjeru mu vidjeti, 775
plam će ovi moj ljuveni
s mim životom dogorjeti.
   Ke kraljevske djevojčice,
ke gospoje, koje vile,
moje biti vjerenice 780
žudjele su i želile!;
   nu kada mi obećana,
ne izrečene puna hvale,
bi ljepota tva sunčana,
zaboravih sve ostale. 785
   Ti bit vječna ma požuda
od vremena toga poče,
od ljuvenijeh mojijeh truda
izabrani slatki uzroče.
   Tim sam došo iz kraj svita 790
radi tvoje ja ljubavi;
miso u svemu temeljita
združila je moje plavi.

ELENA:

   Ti si došo u nevrijeme,
kraljeviću lijepi i mili; 795
dala sam se ja druzijeme,
ki su od tebe brži bili.
   Da se je mlados tva hrabrena
namjerila srećom odi,
kad sam bila ne vjerena, 800
i u mojoj još slobodi,
   od svijeh inijeh ljubovnika,
ki dođoše prosit mene,
sam bi ures tvoj i dika
prida mnome bili od scijene; 805
   samomu bih ja pod nebi,
i svaki bi razlog htio,
srce moje dala tebi,
sam vjerenik ti moj bio.
   Na isti način ja dragoga 810
Menelaa držim sada
gospodarom srca moga,
ki sve moje želje vlada.

PARIDE:

   Nikomu inom, ma gospoje,
zgar s nebesi, razmi meni, 815
ljepote su rajske tvoje,
slavni uresi, odredjeni.
   Ljuvena me, znaj, božica
rekla s tobom sjediniti,
i da moja vjerenica 820
i ma ljubi ti ćeš biti.
   Žudjene sam tve lijeposti
s mojijem trudom ja dobio,
i kraljestva i kriposti
za tvu ljubav pogrdio. 825
   Ti si kripos ma velika,
ti kraljestvo moje drago,
moja rados, moja dika,
moje dobro, moje blago.
   Da si u sudu prevelikom 830
s božicami slavnijem bila,
po meni bi s tvojom slikom
i Veneru predobila.

ELENA:

   Ja se scijenim srećna dosti
i čestita u životu, 835
vrh kraljestva i kriposti
kad ti obljubi mu ljepotu,
   i ako sudi ti su istini,
ter ti scijenu toli mnogu
od uresa moga učini, 840
što vjerovat mučno mogu,
   neharne bih i kamene
bila i tvrde prem naravi,
da na želje tve ljuvene
ne odvratim ja ljubavi. 845
   Ni jesam, vjeruj, tvrda stijena,
nu se strašim obljubiti
mladca, dalek porodjena,
ki moj mučno može biti.
   Ja stvar viku nedostojnu, 850
kunem ti se bogovome,
ne sakrivih vjernom vojnu,
ni se on sramit može mnome;
   nu s kom hoćeš ti hitrinom,
gdi nas paze sveđ pogledi 855
kojijem putom, kijem načinom,
da ova ljubav naša slijedi?

PARIDE:

   Ja ću hitre nać načine
u razbornoj mojoj svijesti.
kijem ću rodne u krajine, 860
ma razbludo, tebe odvesti.
   I ako sumnjiš sramno ime
steć, kad bi me ti slijedila,
daj se ugrabit, ne slijedi me:
neka je kriva moja sila. 865
   Nu koja će bit krivina,
kad kraljevska tvoja dika
kraljevskoga uzme sina
za dragoga vjerenika?
   Čas plemena vedra moga 870
po svem svijetu slavna slove,
kralj od dvora nebeskoga
meni je pradjed, višnji Jove.
   Plodnu stranu lijepe Asije
moj čestiti ćaćko vlada, 875
od ke ljepše strane nije
od istoka do zapada.
   Neizbrojne ćeš tuj gradove
vidjet slavne, pune uresa;
crkve, građe, i dvorove 880
uzvišene do nebesa.
   Vidjeti ćeš slavnu Troju,
ku Febova lira zgradi,
i u miru i u boju
glasovite stan čeljadi. 885
   Koje mnoštvo, družba koja,
dohodiće na me dvore
plemenitijeh od gospoja,
da ljepotu tvoju dvore!
   Zlato, biser, svione odjeće 890
na stan ti će sveđ plivati,
kraljica ćeš svijetle sreće
po pravdi se sa mnom zvati.

ELENA:

   Kad bili mlada odlučila,
drag viteže, s tobom doći, 895
ne bih tebe ja slijedila
cijeć bogastva tvoga i moći;
   sam bi ures tvoj veseli
mlados moju zatravio,
i da ljubav tvoju želi, 900
pravi bi joj uzrok bio.
   Hoću, a strah me je; ma požuda
stanovita jošte nije,
miso puna smeće i truda
mnom na svaku stranu vije. 905
   Nu ako bi grabša i sila
mogla doteć i dopriti,
gdi ne može molba mila
ni riječ blaga dohititi.
   Što govorim? prije mene 910
morski vali utopili,
neg od časti me scijenjene
moja mlados da se odili.

PARIDE:

   O neumrla časti izbrana
drage bratje i čestite, 915
sred nebeskijeh koji strana
među ostalijem zvijezdam svite!
   O dostojna ka bi bila
ljubi kralja od nebesa,
da njegova kćerca mila 920
i rodjenje drago nijesi;
   ili ja ću s dobrom česti
tebe, dragi moj pokoju,
u rodjene zemlje odvesti
za mu ljubi i gospoju, 925
   ili odi moje kosti
vjeran rob tvoj ostaviti,
er bez rajske tve lijeposti
tužnu mi je sila umriti!

ELENA:

   Ne mri, dragi moj životu, 930
nu razberi tva dobrota,
da ne kupiš mu ljepotu
s izgubjenjem od života.
   Kad bi rodne u države
ugrabjenu mene odveo, 935
kroz boje bi ti krvave
malo manje vas svijet smeo:
   Greciju bi svu koliku
Menelao kralj podigo,
i pod silu hudu i priku 940
iz ruka me tvojijeh digo.

PARIDE:

   Pusti sumnje tej prihude,
ni se straši ljuta od boja;
i da što god jošte bude:
trojanskijeh je puk bez broja. 945
   Brat bi Ektor moj hrabreni
na sve Grke sam udrio,
a i što god je snage u meni,
kom bih lijepos tvu branio.

ELENA:

   Mirni ures tve prilike 950
za nemirna boja nije;
ti, Paride, ljubi u vike.
neka se Ektor bojni bije.
   Ali evo svijetla iz dvora
skup dvorkinja mojijeh grede; 955
od ovoga razgovora
ostavimo sad besjede.
   Ako žudiš što god meni
u naprijeda govoriti,
Etri reci i Klimeni, 960
da ne može sumnje biti.




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Џоно (Јуније) Палмотић, умро 1657, пре 367 година.