2420
Pjevanje VI
U toliko k Ali puši 1
Poklisar se potezaše,
Gnjev ufajuć da mu utaži
Kad mu s mitom tu se ukaže.
Radi česa rano ustaje 2
Prie neg rana zora sine,
Počinuti ter ne haje
Tmaste noćne do mrkline.
S Brgata ide put Slanoga, 3
U Ljubinje pak dohodi,
Priko Stoca kamenoga
Napried jaše i prohodi.
Za ukloniti grad od smrti 4
Pržećiem ga želja stvara,
Tako da se dan četvrti
S družbom nagje kod Mostara.
Tu se i paša bješe od B«sne 5
S Hercegovskim sadružio,
I sve čete nemilosne
K njegovjema sastavio.
Hercegovske dvie tisuće 6
Bješe došle vojske k njemu,
Smione vlasti i moguće
I junaćkieh djela u svemu.
96 DUBROVNIK PONOVLJEN
Oba tako sadruženi 7
Oni čas se zgovoriše,
Grad Dubrovnik da se plieni,
Pa ček da se satariše,
Prie nego li budu doći 8
Španjske plavi da ga osvoje,
Nedobitne ke su moći,
Kroz junake vrle svoje.
Bjehu polje sve prikrili 9
Mnoge čerge i šatori,
Gdje se bjehu sakupili
Od kraj rieke tja do gore.
Tiem poklisar kako upazi 10
Da je pala vojska zdvora,
Ne htje u mjesto da ulazi,
Neg' tu šator svoj rastvora.
I učini dragomanu 11
Da u Kjehaje bude poći,
Za uzeti rieč uzdanu,
Da zna u paše kad će doći.
Ali dobro još na polju 12
Ne bješe se namjestio,
Kad ču neku zlu nevolju,
I veličale plač nemio.
Ter za vidjet ka je vika 13
S mnogom prešom na dvor hodi,
I upazi tu krvnika
Gdje turkinju na smrt vodi.
Ljuto ona vapijaše 14
I cviljaše u žalosti,
Poginuti čiem vikaše
Sred najljepše sve" mladosti.
Bojni piešci s.obje strane 15
Gledahu je i čuvahu,
I na brdo vrh poljane
Nemilosno 'e potezahu.
U putu joj krvnik kleti 16
Meso reže, prli, i gori,
I čini joj život mrieti
Prem žestokoj u pokori.
Nu kako je dovedoše 17
Tu na mjesto odregjeno,
Velik oganj užegoše,
Svukoše je nesmiljeno.
I bivši joj noge i ruke 18
Uvezali oko glave,
Za podat joj smrtne muke
Vrgoše je vrh žerave.
Plam se širi sa svieh strana, 19
I svegj k nebu raste više,
Gdje turkinja puna vaja
Nemilosnom smrti izdiše.
Koju tako izgorješe 20
Dajući joj muke hude,
I nikoga tu ne bješe
Požaliti da je bude.
Poklisar se mnogo čudi 21
Čemu smrt joj svak uživa,
I za obaznat veoma žudi
U čemu je tako kriva.
U misli mu tu dovodi 22
Sreća znanca prijatelja,
Da mu skaže sve te zgodi
Prem njegova ko je želja.
Danjelašić od Mostara 23
Mehmet aga bješe ovo,
Komu 'e dundo njegda uz cara
U vezierstvu gospodovo.
On prijatelj bješe stari 24
Dubrovačke sve gospode,
A i njihoviem poklisari
Ki s prigodom tud' prohode.
Ter se i s oviem pozno bio 25
Sred prijazni još najdraže,
Kad je u Bosnu on hodio
U Suhraba Mehmet paše.
Tiem bivši mu spovidjeli 26
Kako iz grada opet dogje,
U drag način i veseli
Za zdravlje ga pitat pogje.
Valmotić 7
9& DUBROVNIK PONOVLJEN
•Š njim iz srca boleći se 27
Prijateljskoj u žalosti,
Er Dubrovnik obori se
Prem s tolikom nemilosti.
I bivši se s riečim' blaziem 28
Mnokrat oba pozdravili,
Razgovorom tere draziem
Sve požude samirili ;
Bivši obazno stvari njeke 29
Tu poklisar, ke htje znati,
Od pašine misli prieke,
2Ja; bolje se š njim vladati ;
Mehmet Agu molit poče 30
Da mu bude spovidjeti
Na turkinju što svjedoče,
Koj' činiše ljuto umrieti ;
Sto li 'e ona djelovala 31
Da su na nju svi napali,
Ter nikoga nije imala
Tač šdešenu da je žali.
Potrebno je, reče, da je 32
Veoma opako sakrivila,
Kad na ovake gorke vaje
Pravda je je osudila.
Poklisar se bješe veće 33
S teziem riečim' ustavio,
Mehmet aga kad pun smeće
Ovako je govorio:
Čućeš, mili prijatelju, 34
Zgodu u svemu čudnovitu,
Ka se dosle u dreselju
Ni'e zgodila vik na svitu.
Vidjeti ćeš dokle umije 35
Ženska bludnost bezobrazna,
I da 'e gora vele od zmije
Žena, koja nije časna.
' "Turkinja ona, koju odi 36
Danas vigje sažeženu,
Od koljena vriedna ishodi,
Zvana 'e Fakre po imenu.
PJEVANJE VI. 99
Nju porodi Murat aga, 37
Janjičarski srdar stari,
I jer jedna, bi mu draga
Nad sviem blagom, nad sviem stvari.
U nje rajskom licu sjaše 38
Taka ljepos puna dike,
Da na svietu ne imaše
Nigdje uresne tako slike.
A s tiem bješe sadružena 39
Svaka krepost u nje krilu,
Da od mnozieh bi prošena
Za ljubovcu svoju milu.
Kroz to ćaćko nje videći 40
Da je starieh veće ljeta,
Za života ter hoteći
K sebi ugodna uzet zeta;
Iznagje joj vjerenika 41
U Mostaru, svietle kuće,
Vriedna roda i velika,
Prve vlasti i moguće.
Audi Beg mu bješe ime, 42
Junak svake pun kreposti,
Koji djelim' viteškime
Svud slovjaše u svjetlosti.
Š njim sadruži kćercu svoju, 43
I vjerom ga tom posini,
Da mu bude u pokoju
Kako pravi sin jedini.
Radi česa zapisa mu 44
Svekoliko blago svoje,
A i tvrgju još poda mu
Ku u Dabru zgradio je.
Gdje imaše nad sve ine 45
Liepe kuće i velike,
Mnoga stada, i baštine,
I neizbrojne podložnike.
Ali bivši nastanio 46
On ovako kćercu milu,
I sam sebe samirio
U pridragu toli dilu ;
100 DUBROVNIK PONOVLJEN
Do malo mu staros poda 47
Da se tako čestit pazi,
Er do brzo smrtna zgoda
Život mu uze, i porazi.
Sliedit pogje svoju ljubi, 48
Koju davno smrt nemila
U nesrećnoj sviem pogubi
Bješe od njega razdielila.
S Audi Begom Fakre osta 49
Puna vaja i dreselja,
Lievajući suza dosta
Radi draga roditelja.
Koga mrtva ne mogući 50
Učiniti živa veće,
Plačna žive u svoj kući
I nemirna s te nesreće.
Nu da joj se tuga skrati, 51
Ka joj daje rane prike,
K Audi Begu želje obrati
I požude svekolike.
Ter š njim skladnoj u ljubavi 52
Mile danke svoje traja,
Dokle u svies joj bludnos stavi
Misli pune huda vaja.
Audi Beg joj roba imaše, 53
Koga izvrsne cjeć kreposti
S praviem srcem milovaše,
I ljubjaše veomi dosti
Ki mu bješe ugodio 54
S djelovanja hrabrenoga,
Da ga za to slobodio
Od sužanstva bješe svoga.
Nu slobodan on nikako 55
Od njega se ne odili,
Neg' služit ga htje svakako,
Tač prijazan ta mu omili.
Ljubljenoga gospodara 56
Tako vierno ljubi i dvori,
Da k6 svieća prid njim zgara,
Da ga niedan trud ne mori.:V i
PJEVANJE VI. 101
Izvan što ga krepos mila 57
Resijaše s mnogom dikom,
Narav ga opet uresila
Bješe izvrsno liepom slikom.
Gledaše se u proljeću 58
Od mladosti najmilije,
U mirisnom gdje se cvieću
Od ljubavi zmija krije.
Ter gospogja njekoliko 59
Kroz drag pogled svoj gizdavi
Izranio bješe priko,
Da umirahu u ljubavi.
Ali niedna srećna ne bi 60
Da se bude š njim sastati,
Er krepostan on u sebi
U ino misli sve obrati.
Nu čim Fakre opći š njime 61
Njoj se ista stvar dogodi,
Er se u željam razbludnime,
U srcu joj ljubav rodi.
Iznenatke sta gorjeti 62
U žeravi ognja živa,
I u plahoj misli mrieti
Draga mlaca da uživa.
Audi Bega vojna svoga 63
Svu je ljubav potlačila,
A iz srca se stravljenoga
Dragu robu zarobila.
Tere misli svegj u sviesti 64
Ki će iznaći način moći,
Da izvida sve bolesti,
I u krilo mu bude poći.
Sliepa 'e ljubav, ljuto prži, 65
Da joj mira viku nije ;
A svietla je čas uzdrži
Da se srami da se otkrije.
Nu najposlje ne mogući 66
Trpjet ljute boli svoje,
Čim u istoj svojoj kući
Zaedno druže, opće, stoje :
102 DUBROVNIK PONOVLJEN
'
Usili je ljubav prika 67
Da se otkriti njemu bude,
Jeda iznaći bude lika
Za sve rane^ ljute i hude.
Tiem ko Šahin š njom se osami, 68
(Tiem imenom on se zvaše)
Za sve se ona tač zasrami,
Uze ljubav da mu kaže ;
Veleći mu: da ognjeno 69
U svom' srcu za njim gori,
I lice mu božanstveno
Da s ljubavi mnogom dvori;
Ter ako se nje bolesti 70
Ne uzbude blag smiliti,
Veli, da je hude sviesti,
I da joj će ki-vnik biti.
Na ove rieći Šahin tada 71
Začudi se i zapani,
Gdje se viku čut' ne nada
Takieh rieči u toj strani. l
I hoteći umriet prije 72
Neg' da djelu u takomu
Nevjeran se viku otkrije
Gospodaru ljubljenomu ;
Ne gledajuć na nje suze, 73
Ni na molbe ke" mu reče,
Karati 'e s prva uze,
Pak se ukloni i uteče.
Ali Fakre, ka poznaše 74
Da ljepotom svom ljuvenom
Pritvoriti mraz mogaše
Živiem ognjem i plamenom;
S ufanjem se sviem ne gubi, 75
Zasve u željah da umira,
Neg' većma ga svak čas ljubi,
I neda mu nigdje mira.
Prigoda joj i gdje bude 76
Da je druzi ne upaze,
Svegj mu kaže sve požude,
I prid njime skončava se.
PJEVANJE VI. . 1.03
Ter tolika čini čuda, 77
Da bi čudo na sem sviti, :
Er ga u mrežu svieh razbluda
Vik ne može uloviti.
U tiesnu se Šahin vidi, 78
.
Ter ne male trpi vaje,
Gdje mu ona tako slidi
,
Bezobrazno sve stupaje.
Samiriti ne može je 70
Da ne ostane u krivini,
A opovidjet ne hotje je
Da gosparu žo ne učini.
Nu neka se u slobodi 80
Od nje sile bude izbavit, i
Miso mu u svies ta dohodi
Audi Begov dom ostavit; *
I otiti na daleko .81
Jeda ga ona zaboravi,
Kad pristane mislit prieko
0 nepravoj toj ljubavi.
S ovakome tad odlukom 82
Ide na put da se prosi,
Što Audi Beg začu s mukom,
Toliku mu ljubav nosi. . i
Nu videći tiem molbami 83
Da ne može protiviti,
Zasve s plačom i suzami,
Poda mu se odieliti.
Kad mu reče još najliše 84
Da u Carigrad s misli ide,
Janjičarim "da se upiše,
Čes jeda mu dobra izide ;
Darova mu zlata i blaga 85
Što nm za put potrebno je, *
A i konja svoga draga,
I oružje liepo svoje.
iTako Šahin odieli se '86
1 put uze od Zagorja,. -
Brdo uzide i uputi se
U planinu gusta borja. • . . .. _
104 DUBROVNIK PONOVLJEN
Ter jašući napried hodi 87
I u srcu je pun radosti,
Er se od Fakre oslobodi,
I od nesviesne nje bludnosti.
Još ne bješe mnogo puta 88
Učinio u dubravi,
Kad ga malo zgoda ljuta
Tu s životom ne rastavi.
Iznagje se u gustini 89
Megju hudiem zliem gusari,
Kl prešahu u planini
Sve putnike u privari;
Iznenatke koji tako 90
Od svuda ga okružiše,
I po nozi prem opako
Na dva mjesta obraniše.
Niedan medvjed tako ljuti, 91
Pun rasrdžbe prike i hude,
Na osvetu se ne uputi
Kad ga obranit lovac bude;
Kako Šahin gnjevan skoči - 92
I svu britku sablju trže,
Tere silne pun žestoći
Triema glavu po tle vrže.
Šestina ih s prva bješe, 93
Tiem mogaše boj dobiti,
Ali iz prid njih pak pobježe
Kad ih četu vidje iziti.
Na konju se svom' zaleti 94
Kako munja brz u tieku,
I ne da se ni vidjeti,
Zasve za njim oni teku.
Časom na dvor iz dubrave 95
' Tu izletje, gdje upazi
Brenebreke sve krvave,
Što mu iz noge krv izlazi.
Ter videći ta nevolja 96
Da ga u Dabar opet vodi
Zasve jedva od svevolja
Fakrinieh se oslobodi ;
PJEVANJE VI. 105
Uputi se, i pod silu, 97
U dragoga Audibega,
Da izvida zled nemilu,
Ka ga ljuto muči svega.
On ga iz tvrgje sve" izgleda 98
Gdje ide jošter iz daleka,
Tiem uzjaha konja ureda,
Da ga srete, a ne čeka.
Ali k njemu kako dogje, 99
I ranjena ter ga vidje,
Zla bolest mu srce progje,
Od milosti ter ublidje.
I ne htje ga ni prašati 100
Ka ga zla čes srete grede,
Dokli s prva za vidjeti
Na stan svoj ga ne povede.
Tu mu privi travu njeku 101
Ku hranjaše doba u svako,
Pak raspita za čes prieku
Ka ga snagje hudo tako.
Zasve Fakre žalos čuje, 102
I Šahin je ranjen smeta,
U srcu se svom raduje,
Er se vrati k njom opeta.
I videći u postelji 103
Da će postat dilje vrieme,
Mirna osta u svoj želji,
1 u požudam razbludnieme.
S Audi Begom tere dvori 104
Nemoćnika toli draga,
I na službi prid njim gori
I liecim' ga svegj pomaga.
Nu čim Šahin tu lieči se, 105
I sve rane vida hude.
Audi Begu dogodi se
Da u Mostar otit' bude,
Cjeć potrebe glavne pogje, 106
Kadija mu doć' poruci,
Nu svoj' Fakri dokli dogje
Bolna gosta priporuči.
106 DUBROVNIK PONOVLJEN
Koja ončas kad se upazi 107
Da je ostala š njime sama,
S mnoziem plačom i s uzdasi
Na nj naripi prem bez srama.
Moleći se da je smiri, 108
Da žestoko ne uzdiše,
Ili smrtniem u nemiri
Jednom da je satariše.
Videć Šahin što se čini, 109
Još nemoćan tako ustaje,
I uklanja se nje, vrlini,
Ka je u bludu tač skončaje.
Tere iz tvrgje van ishodi, 110
Na put prednji it' misleći,
Da se od sile te slobodi,
Da ni'e s Fakrom svegj u smeći.
Ali zla čes svekoliko 111
Činjenje mu to prikrati,
Er Audi Beg u toliko
Na svoj dom se s puta vrati.
Gdje nahodi raskosanu 112
Grozno cvilit ljubi svoju,
Koju pita na uzdanu,
U komu je nepokoju.
Ona mu se molit čini, 113
I moljena već krat muči,
Dokli u svojoj nekrepčini
Hude laže spravi i stuči.
Sva nje ljubav promieni se 114
U rasržbu hudu i kletu,
Da se u srcu ljuto grize,
Dokle učini svu osvetu.
Tijem posije roneć suze, 115
I kažući vaj najgori,
Audi Bega molit uze
Gorkom smrti da 'e umori ;
Veleći mu : što ću kriti, 116
Gospodaru, moja dila,
Kad ti ovaku na sem sviti
Nevjeru sam učinila.
PJEVANJE VI. 107
Zli Šahin me osramoti, 1 1 7
Ne hajući čas mi uzeti
U zlu momu tvoj dobroti,
Ni er s tega ću ja umrieti.
I sad silnik uteko je 118
Da ga ne bi zaskočio,
Da od junačke ruke tvoje
Svoj grieh ne bi zaplatio.
Na nemile glase ovako 119
Audi Beg se vas razgnjivi,
Vjerujući, da opako
Prema Fakri Šahin skrivi.
Tiem za dat mu poraz ljuti 120
Na brzoga konja skoči,
I za njim se s momci uputi,
Pun čemera i žestoči.
Do brzoga tako stiže, 121
Ter mu tiekom put priteče,
Hteći da ga satariše,
I na mrve da ga isieče.
Šahin, kl se ne nadaše 122
Viku od tezieh suprotiva,
Š njime boja ne htijaše,
Neg' pravednos svu mu otkriva.
Audi Begu tiem bi lasno 123
Da ga sveže, i uhiti,
Nu ne držeć djelo ćasno
Bez boja ga tać ubiti ;
Još najliše gdje mu brani 124
Sve prijazni vez pošteni,
Da ga ubije, ali obrani,
Zasve kriva da ga eieni ;
Neću, reče, krvi tvojom 125
Ockvrnuti me ljubavi;
Ja ću iznaći s časti mojom
Pokora ti da se spravi.
Napried mu ino ne govori, 126
Neg' svezana njega vodi
U dno tvrgje da zatvori,
Tamnica se gdje nahodi.
108 DUBROVNIK PONOVLJEN
>
Veleći mu: kad se usudi 127
Na nevjeru ti toliku,
Pokora ti za grieh budi
Da otole neć' do viku.
Tako osugjen osta u tmini 128
Pun zla vaja i žalosti,
Cienjen da je u krivini,
Bivši u svakoj pravednosti.
Ali Fakre kako ugleda 129
Da je Šahin pod nje vlasti,
Povrati se bludna opeta
Na običajne sve" napasti.
Tere kad bi upazila 130
Da ima vrieme toli lasno,
Svegjer bi ga pohodila
Bludeći se bezobrazno ;
Veleći mu: što je bolje 131
Da gosparu vieran jesi,
Ako take zle nevolje
Trpiš sada pod nebesi.
Zasve 'e vjera tva velika 132
Da ne skrivit budeš njemu,
Svak te zove izdajnika,
Svak te drži kriva u temu.
U tamnici život kratiš, 133
Ter otole neć' iziti
Ako srce ne privratiš,
Da mi budeš pogoditi.
Toli smiriš mene u smeći, 134
Učinit ću s mž hitrine
Da slobodu budeš steći,
I čas tvoja da svud sine.
Niedan tako bor zeleni 135
Tvrd ne stoji proć sjeveru,
Ko na govor nje smamjeni
On uzdrža časnu vjeru.
Tiem joj veli: ako dosta 136
Audi Begu ovo nije,
Neka mu je i to prosta,
Čini, ako ćeš, da me ubije.
PJEVANJE VI. 109
Može biti plata biće 137
Mojiem djelim dobriem gori;
A i on, ko zna, procviliće
Er pravedna roba umori.
Tako k njemu, a zamani, 138
Zla turkinja većkrat dogje,
I viku joj u toj strani
Š njime niedna rieč ne progje.
Nu za sve to ne ostavlja 139
Ljubav, ka je tač razmiri,
Neg' tisuću misli spravlja
Eakogodi da se smiri.
Jur godište ishogjaše 140
Da ne bješe k njemu otišla,
Tere veće on cienjaše
Da joj nesvies ta je izišla.
Nemilosna kad joj zgoda, 141
Kako htješe zviezde nude,
Način u svem opak poda
Samiriti da se bude.
S Audi Begom od starina 142
Nepriateljstvo vrlo bješe
Od Dauta Dabranina
Deli Kurtom koga rješe.
Pravdahu se za baštine 143
Ke u Dabru oba imahu,
Ter Kadine i Pašine
Uši često zaglušahu.
Nu bi pravda vazda bolja 144
Sudila se s Audi Bega,
Kl sam gospar bješe od polja,
I od gornjega mjesta svega.
Radi česa kad na putu 145
S kom potrebom on bi bio,
Štetu bi mu Daut ljutu
Od žitija iščinio.
Palio bi mu njive i zgrade, 146
A i baštine s ložgjem sjeko,
I tolike cjeć zavade
U tvrgju mu još doteko;
1 10 DUBROVNIK PONOVLJEN
Gdje bi mnokrat s nemilosti 147
Pun rasržbe sviem opake,
Vrlovitom usilnosti
Išćinio tuge svake.
Ali Audi Beg ako bi se 148
Doma u Dabru tu namiero,
On vidjeti do ne bi se,
Po grmu bi neg' se vero.
Tiem neka mu čini doći • 149
Da ga niedan strah ne smeta,
Hinit uze da će poći
Na grob sveca Muhameta.
I odieli se bjelodano 150
Svak putnikom da ga vidi,
Samo dragoj Fakri uzdano
Misli svoje opovidi,
Ob dan tako po planini 151
Svuda bi se skrovno tuk6,
A u tvrgju po mrklini
Opet bi se noćno uvuko.
Na vrata ga mala njeka, : 152
Kieh plot skriva i grm gusti,
Sama Fakre svegj dočeka,
I u tvrgju ga skrovno upusti.
Svak sred sviesti drži svoje 153
U daleku pokrajinu
Da Audi Beg otišć je;
Sama Fakre zna istinu.
Ter u takoj neka zgodi 154
Svrhu iznagje sviem željami,
U Šahina jedno hodi
S mnoziem suzam' i lažami ;
Veleći mu: sad vidjeću 155
Audi Bega ali ljubiš,
Ali mene, ko mrzeću,
Hoćeš samo da pogubiš.
Znaš Dauta nemiloga , 156
Koliko se veoma boji
Gospodara mila moga - :
Kad on s nami ovdi stoji.
v
PJEVANJE VI. 111
Bivši obazn6 na daleko 157
Ovieh dana da pošo je,
Smijon danas hudo i prieko
U tvrgju nam doteko je;
I svi momci bivši u strahu 158
Razbjegli se i raskrili,
U načinu uze plahu
Sramotno me da usili.
I taka bi stvar sliedila 159
Da mu niesam obećala,
Kad noć prostre mrkla krila
Doć na svrhu tezieh zala.
Ali sada ne znam što ću 160
Gdje me ovaka tuga kolje,
Odrvat se jaoh! kako ću
Na ove moje zle nevolje.
Vidim, tužnoj, sila mi je 161
Audi Begu sakriviti,
Ako u tebi hari nije
.
I ne hoć' mu vieran biti.
Toli vieran bićeš tako, 162
Ja ću način svemu dati,
Da me budeš krepko i jako
Te sramote sačuvati.
U tvojoj je za to ruci 163
Čas gospara ljubljenoga,
Samo u krepkoj da si odluci
I sred srca vieran tvoga.
Vele rieči, Šahin pravi, 164
Govorit mi ni'e podobno,
Gospareve rad' ljubavi
Gdje mi umrieti jes ugodno.
Ja ne držim kriva njega, 165
Zasve on mene muči krivo,
Nu ga ljubim svrhu svega
Praviem srcem milostivo.
tiem reci mi, što je triebi 166
Za te smesti zgode hude,
Er ću uzeti život sebi,
Samo da on služen bude.
112 DUBROVNIK PONOVLJEN
Zla turkinja odgovori: 167
Dautu ćeš smrt podati,
I strah nemoj da te mori,
Put ja ću ti ukazati.
Rekla mu sam kad od noći 168
Prvi proći mrak uzbude,
Da tad bude k meni doći
Za smiriti sve požude.
Ti ćeš postat malo u tmini, 169
Nemoj za to da ti 'e muka,
Dokli ti ga po mrklini
Ja dovedem tu do ruka.
Gdje kad bude u tvoj' vlasti, 170
Veoma lasno i slobodno
Činit mu ćeš mrtvu pasti
Ko ti bude tad ugodno.
Ovako se zgovoriše, 171
I kad dogje mrak nemili
Svekoliko izvršiše
Kako bjehu namislili
Ter u mjesto od Dauta 172
Audi Bega Šahin ubi, .
Komu tako huda i ljuta
Bi nevierna svoja ljubi;
Bivši ga ona na uzdanu 173
Noćno u tvrgju svu primila,
I Šahinu oružanu
Pod mać u tmi podložila;
Ki cieneći osvetiti 174
Svoga draga gospodara,
Zgodi mu se njega ubiti
Cjeć Fakrinieh zlieh privara;
Ončas svieću ka donosi 175
Ter mu kaže svu istinu,
I u njega ljubav prosi
Za toliku zlu krivinu.
Veleći mu: ili u ruke 176
Od pravde te dati hoću,
Ili pusti hude odluke
I nemilu tvoju zloću.
PJEVANJE VI. 113
Ter u srcu blag i mio 177
Moj utaži plam ognjeni,
Videć da si sad ubio
Draga vojna ovdi meni.
Na vigjenja toli kleta 178
Vas ledom se Šahin stvori,
S jedne strane strah ga smeta,
S druge žalos ljuta mori.
Ne zna u gorkoj takoj tuzi 179
Smeten što će djelovati,
Znajuć zaisto da mu druzi
Neće istinu vjerovati.
Tiem neka se ne oglasi 180
To opako krvno dilo,
Na Fakrine želje slazi,
I pogagja njoj nemilo.
Samirena ona tako 181
Audi bega na dvor vuče,
Ter na put ga meće opako,
I zatvora vrata muče.
Sjutra netom zora sinu, 182
I putnici podraniše,
Ljutu ubjena u načinu
Audi bega upaziše.
Ter cjeneći da ga jesu 183
Zli gusari pogubili,
Svud spovjedu i raznesu
Ti glas hudi i nemili.
Što hineći da vjeruje, 184
Huda Fakre mnogo isplaka,
Neka, bolna kad se čuje,
Bolje skrije djela taka.
I u ljutom plaču i vaju, 185
Ko da 'e zbiljna bolest smeta,
Čini da ga ukopaju
S mnogom slavom kod mečeta.
Nu do malo opet doba, 186
Ko himbeniem prista uzdasi,
Za Šahina vierna roba
Skrovnu vjeru svu razglasi.
Palmotić. 8
114 DUBROVNIK PONOVLJEN
Za vojna ga ter uzimlje, 187
S takijem djelom govoreći,
Da od vaja sebe otimlje,
Neka udova nije u smeći.
Ali Šahin u žalosti - 188
I u suzah danke traje,
Ter ni 'e dobra ni radosti
U ćemu se ne skončaje.
Na očima Fakru gleda 189
Ne ko svoju ljubovnicu,
Neg' ko zmiju punu jeda
I nemilu zlu krvnicu.
U nemiru smeten žive, 190
Ter proklinja nje namjeru,
I pun smeće boležljive
Na nje opaku mrzi vjeru.
I zasve ga ona dvori 191
S mnogom službom i ljubavi,
Jeda u njemu plam razgori,
I kako god da ga stravi;
Vas joj trud se zaman krati, 192
Nije lieka nje nevolji,
Da od njega može uhvati
Vidjet kl dan pogled bolji.
Tiem mrzeća ko se pozna 193
Sama sobom sta misliti,
Kroz činjenja nemilosna
Koga će se sloboditi.
Bivši uzela na nj omrazu 194
S takom ljutom nemilosti,
Da njegovu u porazu
Iskat uze sve radosti;
Do brzo joj kleta zgoda 195
Te izvrši misli hude,
Čim joj način opak poda
Da ispuni sve požude.
Pobolje se Šahin trudno 196
I u nemoć tešku upade;
Oko njega ona bludno
Uze kazat mnoge vaje.
PJEVANJE VI. 115
Ter za nemoć tu vidati, 197
Hineći se blieda u licu,
S Ljubomira čini zvati
Zlu Danojlu vilenicu.
Stara bješe to vlahinja, 198
ČJarovanje svako znaše,
Trave, i djela sva vilinja
Veoma izvrsno umijaše.
S vukodlakom grdiem ona 199
Kćer Crnicu njegda rodi,
Lupežica ka je smiona,
Ka sve krade što nahodi.
Cjeća česa svi seljani 200
Išćeraše nju iz doma ;
A i Danojla kaje othrani,
Na nje zlu ćud mrzje veoma.
Ter da izriga svoje jede 201
Vješticom se zlom satvori,
I živu je tako izjede,
Da je niko njom ne kori.
Pak slobodna bez te kćere 202
Svakoga se liečit stavi,
Da nje ime svud se stere
Slavnoj vlaškoj po državi.
I ovake bivši moći, 203
Ljubomirskieh iz planina
Učini joj Fakre doći,
Da izvida nje Šahina.
Nu himbena, huda, i prieka, 204
Zgovori se š njom od prije,
Da u piću mješte lieka
Otrovim ga zliem ubije.
Bivši za to obećala 205
Njoj svakoga blaga dati,
Neka bi ga otrovala
Da životom on prikrati.
Jur Danojla bješe u medu 206
Hudu otrov pripravila
Ku s nalipom bješe u jedu
Ljutieh zmija rašćinila.
116 DUBB0VN1K PONOVLJEN,
I hogjaše da Šahinu 207
Poda gorku smrt popiti,
Veleći mu, po načinu
Sad ćeš uprav ozdraviti.
Kad je iznenad Fakre sreta 208
Ko da 'e s brigom i u tuzi,
Veleći joj: strah me smeta,
Nu ti prva to okusi ;
Da mi ne bi naudilo 209
Mom Šiihinu ljubljenomu,
Koga 'e zdravlje meni milo
Pri životu istom momu.
Po sreći se tu nagjoše 210
Mnozi turci tieh krajina,
Iz susjestva kl dogjoše
Da pohode tad Šahina.
Tiem Danojla na ove rieči 211
Prid njima se tač zapnni,
Da ne umie da se oprieči,
Neg' bi kako sebe vani.
Nu da sumnje po svom licu 212
Ne uzbude dat ni malo,
Onćas popi polovicu,
A Šahinu da ostalo.
S mislr taku stvar učini 213
Da oni čas bude poći
Travu iznaći u planini
Kom će otrovi razbit moći.
Ali joj se Fakre ne da 214
Iz prid sebe odieliti,
S čemernoga dokli jeda
Ne uzbude ona umriti.
Može biti namislila 215
Bješe tako da je umori,
Da je ne bi gdje pronila
U kiem godi razgovori.
Danojla se sviesno moli 216
Da je bude pustit doma ;
A Fakre se na to oholi,
I kaže se ljuta veoma.
PJEVANJE VI. 117
Veleći joj; ti ne čeka* 217
Poć' odovle u slobodi,
Dokli krepos tvojieh lieka
Ja ne vidim s prva odi.
Što Danojla kako vidje 218
Da joj živjet ni'e moć' tako,
Svu istinu opovidje,
I činjenje toli opako.
Pak Šahinom umre zaedno 219
Čim ih smrtna boles stisnu,
I djelujuć tač neredno
Platu steče tu korisnu.
Svi se turci zapaniše 220
I ostaše sebe vani,
Kad začuše i vidiše
Što se zgodi u toj strani.
Ali taka da krivina 221
Ne ostane bez pokore,
Ter da Fakru s tieh vrlina
Dostojnome smrti umore ;
Videći se tu bez sviesti 222
(Duša svoj grieh krit' ne može)
Svezaše je na istom mjesti
I u paše je povedoše.
Gdje spovidje izmučena 223
Po njegovoj zapovjedi
Ova djela sva pakljena
I sve opake svoje zledi.
Rad' česa je paša osudi 224
Na gospockom svomu sudu,
Da je ovako za grieh hudi,
Ko vidjeste, ždeći budu.
Ter pokora ljuta tako 225
Bi podana nje krivini ;
Ko zlo žive, mre opako;
Ne ufaj dobra ko zla čini.
