PRIKAZANJE ČETVRTO
DANICA I JERINA
DANICA:
Ne moj meni, o Jerina,
već govorit o Hrvoju;
nije razloga, ni načina,
da mu obećam ljubav moju. 680
Da on od zlata ima gore,
da je gospodar sam na svijeti,
ugodan mi bit ne more,
ni ću vijeku njega uzeti.
Druzi neg on vitezovi, 685
kijeh junaštvo svud se slavi,
svijetlijeh ljudi svej sinovi,
zaman jesu mene iskali.
Đurađ despot i čestiti
vitez Janko vojevoda, 690
Svilojević glasoviti,
i slovinska sva gospoda,
prosiše me veće krati,
ali nijesu srećni bili,
da me bude njima dati 695
ne hoteći ćaćko mili,
a to er od njih na nijednoga
ne pristaju misli moje,
a nego li srca moga
da je gospodar ban Hrvoje! 700
JERINA:
Koja u njemu, ma kraljice,
stvar ti može bit mrzeća:
vedro pleme, svijetlo lice,
moć za kraljom od svijeh veća?
DANICA:
Zaman ti je bit čoviku 705
svijetle moći, i od plemena
ponosita nosit sliku,
kad je s tezijem ćud himbena.
Od Hrvoja svak spovijeda,
da je on svijesti sasma opake, 710
vjere i časti da ne gleda,
da privare pun je svake.
Još da u njemu toga nije,
neg sva dobra na tem sviti,
voljela bih umrijet prije, 715
neg se šnjime sadružiti.
I da odkrijem sada tebi,
što ti nijesam prije skazala:
drugomu sam ja pod nebi
srce moje darovala. 720
JERINA:
Tko je ti, koji lijepos tvoju
dostojan je uživati
uzmnožnomu pri Hrvoju;
mogu li mu ime znati?
DANICA:
Ne ć’ imena znat njegova, 725
nu znaj samo, da je on dika
svijeh najboljijeh vitezova,
plemenitijeh svijeh bojnika.
Njegovoj sam hrabrenosti
vas moj život ja držana, 730
on je izgled svijeh kreposti,
on je naša prava obrana,
on je, za kim mlada venem,
ki mi je vas vijek na pameti.
JERINA:
Ako ti ga ugonenem, 735
hoćeš mi ga spo vidjeti?
DANICA:
Kad ga odkriješ, ma družice,
ne ću ti ga ja sakriti.
JERINA:
Daj mi vjeru tve desnice,
da me ne ćeš privariti. 740
DANICA:
Uzmi, ovo ti vjere moje,
da ne ć’ biti privarena.
JERINA:
Knez Matijaš slavni to je,
od koga si zanesena.
DANICA:
Rekla ga si, drugo mila, 745
poznam da si domišljata.
JERINA:
Za njegovu službu i dila
prem velika ti si plata.
DANICA:
Toliko se je uzvisio
kroz činjenja glasovita, 750
on dostojan da bi bio
česarice svega svita,
tim ne samo ljubim njega
ko dostojna svake hvale
i viteza najboljega 755
od slovinske ove države,
nego mu ae, da znaš veću,
kletvom zakleh ja velikom,
izvan njega da se ne ću
združit s inijem vjerenikom. 760
JERINA:
Strah me je, da se ne rasrdi
tvoj roditelj toga cića.
DANICA:
On ne drži u pogrdi
dubrovačkijeh krv plemića.
Izglede mu glasovite 765
svijetla i srećna kaže vira
od njihove Margarite,
od našega Pavlimira.
Vjerio ako se on njekada
iz lijepoga Dubrovnika, 770
i ja od tole mogu sada
vrijedna uzet vjerenika.
Po mom sudu izabrati
nijesam mogla sreću bolju;
ne imam sumnje, da pristati 775
ne će i ćaćko na mu volju.
Ne znaš, da je on kum bio
mom izbranom vjereniku,
i da ga je zaljubio
dijete u svijetlom Dubrovniku? 780
a to er pođe pohoditi
na njegovu prem porodu
ki vladaju grad čestiti:
slavna kneza i gospodu.
Ne znaš, da je cijeća toga 785
on pribivo dugo vrime
u dvorovih ćaćka moga,
da ja usrastoh za jedno šnjime?
da on slobodi ćaćka i mene
od grabeće guse prike, 790
da u boju ne smiljene
razbi naše nevjernike?
da je na gozbi reko njemu
moj roditelj vrijedni i znani,
ko vitezu najboljemu 795
dar najveći da mu hrani?
Koji može to dar biti,
neg ja, kćerca draga i mila,
ku jedinu na sem sviti
majka me je porodila? 800
Za to neka ban Hrvoje
ljubi ište s druzijeh strana;
ja sam dala srce moje,
komu dat ga bjeh držana.
JERINA:
Veći je razlog. — Ali ovamo 805
dvorkinjica družba grede!
potrebno je, da puštamo
mi za sada sej besjede.
Hoće tanac izvoditi,
ko je običaj često njima, 810
hod’mo se i mi veseliti
s družicami ljubjenima.
(Ovdi se tanac vodi i pjesni poju).
O plemenita
naša čestita
mila gospoje, 815
lijeposti tvoje
zvijezda kraljicu
stižu danicu.
Ako izbrana
zvijezda je zvana 820
od svijeh velika
nebeska dika;
s tvojom ljepotom,
s tvojom dobrotom
ti jesi prava 825
sva naša slava.
Ona veseli
glasi dan bijeli,
kad od svijeh draže
sve zrake kaže; 830
tve su kriposti
od svijeh vrijednosti
lijep izgled nami,
tvojijem drugami.
830
Srećan na sviti 835
oni će biti,
kom višnja kripos
poda tvu lipos,
za što je sreća
nad sve ine veća 840
vrijednu kraljicu
steć vjerenicu.
KOR:
Dobročincu svakom ima
biti haran tko kraljuje,
a najliše vitezima, 845
s kim u boju napreduje.
Nije junaku stvari draže,
ki s oružjem pravdu blude,
neg da mu se har ukaže
za viteške svoje trude. 850
Svak vladaoca harna ljubi,
svak mu žudi čas i slavu,
ni se štedi da izgubi
zarad njega svoju glavu.
Tim hrabreni Rim njekada 855
vas svijet dobi s česti čudne
od istoka do zapada,
od sjevera do poludne.
Kralj Lesandro stare slave
tim prijatelje svoje steče, 860
s kijem podloži sve države
odkle žarko sunce iztječe,
i za trude njih spoznane
s harnijem pismom njima poda,
da slovinske lijepe strane 865
vlastita su sveđ gospoda.
Tim neumrlu čas dobiva
i Ostoja kralj od Bosne,
do čim časti i dariva
vrijedne ljudi i kreposne. 870
On za harnos, ku vrijednomu
Matijašu kaže i čini,
drag je svemu puku svomu
i bosanskoj kraljevini.
Tim će slovit do vik vika 875
i kraljica kći njegova,
časteć slavna dobitnika
vrh svijeh inijeh vitezova.
Vječni uresi harnijeh druže,
vas najliše, lijepe vile, 880
kad onezijem, ki vas služe,
kažete se harne i mile.
