Blažen plam, luk i stril najprije kad meni
u tuzi zada cvil žestok jad ljuveni;
blaženi zavezaj, ki moju vlas sveza
kroz tuj moć na svit saj od tretih nebesa;
blažena odluka, ka najpri odluči,
ljuvena da muka život moj zamuči;
blažena ova čes, ka čini na mene
da bude doć boles od želje ljuvene,
pokli se moj poraz i ljuto grčilo
u dragu svrnu slas od veće prem milo.
Blažena budi moć i sila i kripos,
ku podnih dan i noć slijedeći nje lipos;
blažene sve rane, ke prija srce me
služeć nje izbrane liposti sve vrime;
blaženi svi gnjivi, ke podni bitak moj
trpeći jad živi u muci nerednoj;
blažena muka i trud, uzdasi, plač i vaj,
ke kroz nje gorki sud podnil sam na svit saj
pokli se ja velju sad vesel u meni,
ljuvenu što želju slidil sam sve moje dni.
Blažene sve zvizde, pod kih sam složen vez,
koje mi nje gizde čin'še zrit lip ures;
blažena i kripos, silovat ka me kti,
izvrsnu da lipos budu ja ljubiti;
blažena gluha smrt, koju zvah tolikoj,
da mene bude strt u muci ljuvenoj;
blažena na svit saj budi vik po sve dni
studena sumnja onaj, kom srce sve kopni,
pokli ma ljuvena vil mila na sviti
mene hti blažena vrh blazih stvoriti
Blaženi budi dan, ki strajah idući,
i noći, koje san ne združi plačući;
blaženo me stan'je, ko sam ja satvorih,
kroz željno plakan'je, čim lijepos nje žudih;
blaženo blijedilo, ko steče moj obraz
kopneći nemilo na suncu kako mraz;
blaženi ratni boj od hude nevolje,
kom srce tolikoj me pati zle volje,
pokli mi svanu dan kroz dzoru žuđenu,
kom mi bi način dan za rados ljuvenu.
Blažene boljezni, blaženi uzdasi,
blažene i pjesni, kim se čas nje glasi;
blaženi pogledi, kim ona kroz smih svoj
srce me odredi, da služit bude njoj;
blažena čes moja, koja me nanese
na nju, koj svakoja stvoren'ja čude se;
blažena višnja moć bud vazda u vike,
ka čini na svit doć liposti nje dike,
pokli sam dobro uprav, slideć nje liposti,
veselom kroz ljubav nadiljen milosti.
Blaženo bud čelo, blažene i riči,
kojim se veselo ma mlados sad diči;
blaženi lip pogled, blažene i usti,
iz kih se kako med slatka rič izusti;
blaženi lip razum, ki čini moć meni
od neba naći drum u želji počteni;
blaženi svaki duh mogal se sad reći,
ki stoji u posluh nje riči dzoreći,
pokli nje lipota, s ke svis ma jad primi,
od moga života zlu boles odnimi.
Blažen taj, tko moli nje lice izbrano
za zdravje svoj boli moći nać ufano;
blažen taj, ki slidi i dvori nje ures,
u kom se sva vidi ljepota zgar s nebes;
blažen bud dan i noć i tođer sve vrime,
ki zove na pomoć prislavno nje ime;
blažen bud jošte taj blagosov, koji njoj
sve dava na svit saj u želji ljuvenoj,
pokli u nje dvoru ja izdvorih dvoreći
stvar, ka se ne prija dvoranu vik reći.
Blažen taj, tko pravi, da njojzi u vike
u dvoru ljubavi ni bilo prilike;
blaženo sunce toj i mjesec i zvizde,
ke za mir velik moj stvoriše nje gizde;
blaženi grad oni i mjesto u njemu,
najprvo ko doni oko nje k mojemu;
blažena pisma ma i listja velik broj,
u kojih pjesnima dobivah slavu njoj,
pokli tu grlih ja, ku kad bih spovidil,
nikako rič moja vjerovna ne bi bil'.
