Ao, tužni i nevoljni Turci

* * *


[Ao, tužni i nevoljni Turci]

Ao, tužni i nevoljni Turci!
Šta li ćete kad vam dođu vuci,
Kad vam dođu vuci i lavovi srbski sokolovi,
Kad vas stanu posvuda terati
I utrobe vaše rastrzati? 5
Onda ćete Hajduk Veljka znati
I njegovu desnicu poznati,
Junačestvo neće poštediti,
Krv proliti neće požaliti
Za svog cara i za otačestvo, 10
Štedit neće junačestvo svoje,
Ljuti zmaju, Petroviću Veljko,
Jadnim Turkom dosađuje teško.
Sokolova oka i pogleda,
Na megdanu oštro Turke gleda. 15
Kad poleti sva se zemlja trese
Od bežanja čudno Turci ječe,
Povikuju: Aman, gospodaru!
Ali junak zato i ne mari,
Kud prolazi kanda oganj pali, 20
Sve bi Turci do najmanjeg dali,
Samo Veljko da im dade mira,
Od Turaka ništa da ne dira.
Ali soko neće to da sluša,
Dok u njemu njegova je duša, 25
Već on leti kroz tursku ordiju
Da Krajinu sebe pridobiju.
Igra ata svog Kušlju zelenka,
Vije mu se od zlata čelenka.
Pak on trči pokraj osmorice 30
I udara Kušlju po bedrice.
Mladi Veljko, zvezda preodnica,
Srpskom rodu zlatna perjanica,
Mnogom Turkom zadavo je jada,
Iz bansko je istrebio smrada. 35
Procvale su njegove naije
Otkad je istrebil daije,
Vidiš Veljka kao s neba munju,
Gdi on fata živog Turkom munju,
Jedni fata, druge sabljom mlata. 40
Sablja mu se pokazuje sjajna,
Sije mu se od zlata kolajna.
Nema Veljka podobna junaka
U Srbije, radosna mu majka!


Reference

Izvor

  • Dve pesme o Hajduk Veljku. Zapisao Paun Radosavljević. Transkribovao i komentar napisao Stojan Mladenović. 1/1961, br. 3 str. 58-59.