Pokli ma nesreća i ljubav nemila,
meni plač obeća cieć njeke od vila,
da budem plakati i cvilit ja do vik,
da ni' moć imati' mojojzi rani lik
sred pakla meni stan odlučih postavit',5
gdje mi se bieli dan viek neće objavit',
ter gdje će tamnosti obujmit', vaj, mene
za sakrit' žalosti od želje ljuvene,
i gdje ću za mene za hrane imat' ja
sve trave pakljene i čemer od zmaja;10
razgovor moj medni bit' mi će do vika
jauk, plač po sve dni, treska, cvil i vika.
Gledat' če bit' meni za želje za moje
pritužne tej sjeni, u paklu ke stoje;
koje će gospoji za žalos kazati,15
gdje mlados ma stoji i za nju što pati,
neka se ne trudi veće nje l'jepota
vidjeti, što žudi od moga života.
A ja ću vesel bit', muka m' će bit' mila,
kad budem nju vidit', gdi se je smirila.20
Izvor
Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga XI, Djela Miha Bunića Babulinova Maroja i oracia Mažibradića marina Burešića, str.108, Zagreb, 1880
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Maroje Mažibradić, umro 1591, pre 433 godine.
