Pjesan XVIII
Riješe jur zecovi: „Sto ćemo živi bit?
život je naš ovi bolje nam utopit;
erbo smo prem slabi u svakoj protivi,
i da stvar mala bi, bježimo strašivi."
Počeše svi zato kupit se i spravljat, 5
duboko gdi 'e blato, za skočit unj na, vrat.
Kad eto smetene tuj vide neredno
žabe pristrašene bježati s kraja u dno.
Pazeći toj, od njih tad jedan kliče, u glas:
„Bratjo, eto plašiv'jih jes zvijeri veće od nas! 10
eto odi vidimo kijeh i naš strah mori:
doma se vratimo, er nijesmo najgori."
Tugama hoć prid svijem razgovor nać sebi?
Sveđ misli da mnozijem gore je neg tebi.