* * * (Sjetno poje bulbul mali)
| * * * (Sjetno poje bulbul mali) (1898) Pisac: Osman Đikić |
Sjetno poje bulbul mali
Na ružinoj grani vitoj,
Još sjetnije vjetrić pirka,
Po travici valovitoj.
Tužno plove zv’jezde jasne,
Vedrog neba po pučini;
Još tužnije misli moje
Razl’jeću se po daljini.
Oj, ostante misli moje,
Ne trgajte grud mi lednu!
Jer su pusta mjesta ona,
Đe ja ljubljah onu čednu.
U haz-bašči đul je sven’o,
Nema sjenke one više,
Pod kojom sam sluš’o nekad,
Đe kraj mene ona diše.
Presah’o je bistri potok,
Što mi žeđcu često zgasi.
Sve je pusto, vihor samo
Dolijeće sa uzdasi!
Beograd, u septembru 1898.
Izvor
uredi- 1898. Zvezda, porodični list. Godina druga, broj 3, str. 17.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Osman Đikić, umro 1912, pre 112 godina.
|