* (Božidar S. Nikolajević)
| * (1903) Pisac: Božidar S. Nikolajević |
Ni šuma, ni glasa... Jedva vidni oku,
Belaskaju slabo, čezneć’ u daljini,
Visovi planina; zimnju noć duboku
Sneg prestankom skorim još mirnijom čini.
Nemo, k’o da strepi, naokolo čami
Mučaljivo vreme... Zvezda drugar veran,
Pun i setno jasan na lazurnoj tami,
Ti’o brodi mesec. Prostor neizmeran
Počiva u mrazu — tužno i bez java,
K’o samrtnik kog su, celivavši redom,
Ostavili samog da na miru spava
Pod pokrovom belim i svetlošću bledom.
Izvor uredi
- 1903. Srpski književni glasnik, godina 1903, knjiga 3, str. 188.
|