*** (Sunašce sjajno kada za daljne gore se skrije...)

***  (1893)  Pisac: Svetozar Ćorović

Sunašce sjajno kada za daljne gore se skrije
I s crkve zvono malo objavi svršetak danka,
Kada se nojca spusti, nojca tiha i blaga
I svijet počiva mirno pod krilom slatkog sna.

Kroz n’jeme dubrave one ja samac bludim tada
Pa slušam šapat kad lahor mirisno cv’jeće ljubi,
I žubor potoka bistrog i pjesmu slavuja toga
Kako se razliježe tužno i lagano se gubi.

Zanesen i opijen čarobnom slikom ovom
Na tebe mislim tada, divotno čedo moje,
Pa isto kô da slušam sa tvojih usnica rujnih
Umilni šapat tajni i slatke pjesmice tvoje.

Pa kao pokajnik s’jedi pred ikonicom svetom
Što šapće molitve svoje onako skromno i blago
I ja pobožno stanem, pa prekrštenih ruku
Spomenem po sto puta ime ti slatko i drago...

Mostar, 27./6. 1893.

Izvor

1893. Bosanska vila, list za zabavu, pouku i književnost. Godina osma, broj 20, str. 300.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Svetozar Ćorović, umro 1919, pre 105 godina.