(U odbljesku bl'jedih zv'jezda)
(U odbljesku bl'jedih zv'jezda)
| (U odbljesku bl'jedih zv'jezda) Pisac: Petar Kočić |
U odbljesku bl'jedih zv'jezda, što s visine
tužno sjaju.
Pod pečatom razorenja n'jeme humke počivaju.
Svud tišina mrtva vlada pod okriljem
blage noći,
Samo gdjekad k'o da jekne boni jauk u samoći.
Laki listak sa grančice, što ga vjetrić
s bolom kreće,
K'o da tugu slatku budi za spomenom davne
sreće.
On šumori pjesmu noćnu nad humkama
davnih snova,
Što ih krije mračnim velom potavnjeli
niz grobova.
Nježni zvuci zatrepere i jauk se boni čuje,
K'o da slušam glas utjehe, što kroz ponoć
odjekuje:
"Oživiće mili snovi, uskrsnuće slatka nada
I jeknuće pjesma zvučna na gitari vječna sklada".
Zanese se srce bono, opijeno pjesmom milom,
Što je šumi laki listak pod ponoćnim
tavnim krilom.
Okićena ljupkim v'jencem, na mene se prošlost
smije,
Dočarava prošle dane i vjerom mi grudi grije.
Ali java, kleta java odjedanput sve poruši
I uskrsnu crnu sumnju u ranjenoj mojoj duši.
*
Svud ruine, razvaline, minuloga milog doba -
U odbljesku bl'jedih zv'jezda svjetluca se grob
do groba.
Napomene
urediI ova pjesma, napisana u Beču, štampana je u Bosanskoj vili, XVI, 1901, br. 17-18, dakle odmah iza prethodne.
Izvori
uredi- Petar Kočić: SABRANA DJELA I-IV, Ars libri • Besjeda • TIA Janus i Projekat Rastko biblioteka srpske kulture na Internetu, april 2002.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Petar Kočić, umro 1916, pre 108 godina.
|