Ti ćeš teći u okean slave
dok se mudre na te krune glave
Nevo r'jeko, ogledalo ljudstva,
slavom ti si izvor oglasila
viš' no Dunaj, Nil i Efrat drevni.
Krasno li si otsvud nakićena
s hramovima podignutim tvorcu,
carskim dvorma i drugim zdanijam'.
Bregove si osula biserom -
prosvještenjem, najdražim kamenjem;
iz tebe su izrasli cvjetovi
pravog znanja i čovjekoljubnog.
Od istoka do tvoga utoka
lađe su te našarale vezne,
njih prekrili krstaši barjaci.
Ti si srce slavenskog plemena,
pravi izvor vjere pravoslavne.
Krajma tvojim izležu se orli,
koji lete na sve strane sv'jeta
vjerne brane, a nevjerne gnjave.
ime t' tijem dižu do nebesah,
nadaleko znaju širit krila
d'jel su šesti prekrilili sv'jeta,
drugim daju zakon i obranu.
Daljni svijet - Kitaj mnogoljudni -
orliće ti nudi s darovima.
da Pekina ime ne pomrače;
gordi Pariz i Stambol nadmeni
sudbu su ti u ruke davali, -
oba si ih padše okrunila.
Često s gnjevom krvava protječeš,
pod valove bezbož zakopaješ.
Sve si krune najedno skupila
od istočne i sjeverne strane;
nepristupni Kavkaz i visoki
tvojim orlma previo je glavu.
Neptunu si hram vozdvigla velji,
u kome se legu labudovi
te izleću na polja široka.
na široka polja okeanska,
njinu strašnu kroje mraku grudma,
krilma lepću nad groznom Tetidom,
perjem kite bujnost beskonačnu;
njini gromi oglašuju ime -
do sastanka mora s nebesima -
Slavjanina od postanja znatna.
O ti Nevo, uvjek s slavom tekla,
sa tobom se dičili narodi -
tvoj Rus hrabri s braćom Slavjanima!
Svagda s' na teb' slava krunovala
i Romanska kuća carovala!
