Яnkul voйvoda obikolen ot turska voйska
Яnkula go voйska obkolila
ot Stamkamen duri do Bičica,
a Яnkula bare aber nemat,
tuk si sedit v šarena odaa
i si lюbit svoe mъžko dete.
Kog' izleze mlada Яnkulica,
si se kači na divan visoki,
se raspuli po gora zelena,
щo da vidit čudo golemo!
Яnkula go voйska obkolila,
kon do konя, kako česta gora,
a юnaci kak borьe visoki,
ostri sabi kako sekaici,
a tufedzi kako drobni dzvezdi,
a baйraci kak drobni oblaci.
I se vrati mlada Яnkulica,
i si vleze v šarena odaa,
i mi velit na Яnkula юnak:
- Stani, stani, a stopane moi,
ostai go svoe mъžko dete
i izlezi nadvor do nadvora,
щo te voйska tebe obikolila!
I stana Яnkula dobar юnak,
si izleze ot šarena odaa,
si se kači na divan visoki,
se raspuli po gora zelena,
щo da vidit čudo golemo!
Zaщo vide voйska rasplivala,
i vikna Яnkula dobar юnak,
i si vikna svoя stopanka:
- Яnkulice, aй mlada stopanke,
donesi mi trista sъžni poяs,
done si mi sablя diplenica,
щo se diplit megю devet dipli,
sekoй diplя kamen bezcveten,
щo mi sečit drevя i kamenя,
щo se nosit vo bela pauza,
izvai mi strela šestokrila,
i vlezi si vo zemni kerali
posedlaй mi konя šarenego,
prestegni go so devet kolani,
pod grivata žъlti bozdugana,
da izlezam s asker da se biam.
Mu donese mlada Яnkulica.
I si яvna svoя bъrza konя,
i si vleze v srede ot askerot,
opitvit Яnkula dobar юnak:
- Aй vi vie, mladi baйraktari,
s koя mislя dženik ke storite?
Al barate Marka Kralevikя,
al barate Яnkula юnaka?
I mu velet mladi baйraktari:
- Ne barame Marka Kralevikя,
tuk barame Яnkula юnaka.
- Ak' barate Яnkula юnaka,
az ke naйdam Яnkula юnaka,
na dve stъrni da se poredite.
S' izmamie mladi baйraktari,
na dve stъrni mi se poredie.
Se podsmevяt Яnkula dobar юnak
i im velit: - Aй da se obidam,
al sum юnak, za da ve preskočam.
I si dupna svoя bъrza konя,
si otvori sablя diplenica,
si zamavna na desnata stъrna
i poseče mladi baйraktari;
bъrza konя povrati nalevo,
živa duša ne mi ostailo.
I otide Яnkula vo dvorьe,
i si vleze v šarena odaa,
i я vide mlada Яnkulica,
kъde plačit, kъde sъldzi ronit,
sъldzi ronit po beli obrazi,
rъce kъršit ot beli skutei.
Tog' e velit Яnko dobar юnak:
- A щo plačeš, mlada Яnkulice?
Ak' ne verviš, slezi mi vo dvorьe
Da mi vidiš moя bъrza konя,
se vo kъrvi konя poplivana;
da mi vidiš moя ostra sabя,
veke sabя mi йe izabena.
V časot stana mlada Яnkulica,
bъrza konя ne poйde da vidit,
tuk se kači na divan visoki,
se raspuli mlada Яnkulica,
se raspuli po gora zelena,
da ne vidit asker obkoleno.
Bъrgo sleze vo široki dvorьe,
i si vide taя bъrza konя,
se vo kъrvi konя poplivana,
i si vide sabя izabena.
Toga vera taя mi fatila,
ot' Яnkula site 'i zagubi.
