Šuičkinja Mara

* * *

Šuičkinja Mara
(iz Sinja)

Pasla ovce Šuickinja Mara
U Šuici^[1] povr Malovana,
Šnjom porede dva čobana mlada,
Petar jedno, a Nikola drugo;
Petar veli: „Divojka je moja."
A Nikola: „Nije, veče moja.“ 5
A veli im Šuickinja Mara:
„Oba mlada, oba meni draga,
„Oba lipa, živa majci bila!
„Jedan stani navr Malovana,
„Drugi stani nadno Malovana, 10
„Ja ću mlada nasred Malovana;
„Kad vam manem srmari maramom,
„Potrčite oba uporedo,
„Koji prije dotrči u krilo,
„Onoga će biti dijevojka; 15
„Koji posli, dat ću mu maramu."
Stade Petar navr Malovana,
A Nikola nadno Malovana,
Mlada Mara nasred Malovana,
I manu im srnari maramom, 20
Potrčiše oba uporedo.
Petar crče, malo ne domače,
Mrtav Niko divojci u krilo.
Kad vidila Mara dijevojka,
Da su mrtva dva junaka mlada, 25
Uzimala nože Nikoline,
Sebe noži u srce ud'rila,
Pade mrtva šnjima naporedo. ^[2]
Al' je malo vrime postajalo,
Zakukaše do tri kukavice: 30
Jedna kuka jutrom i večerom,
Druga kuka, kad joj na um padne,
Treća kuka nigda ne pristaje;
Koja kuka jutrom i večerom,
To je majka Mare dijevojke; 35
Koja kuka, kad joj na um padne,
To je stara Petrova maćija;
Koja kuka, nigda ne pristaje,
To je stara Nikolina majka.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg

---

Reference

1. Žena, od koje sam ovu pjesmu prepisao, odgovorila mi je, da je Šuica negdje u Bosni planina, a Malovan brdo u njoj, no pop Pavle Karano – Tvrtković uvjeravao me je, da je Šuica selo i krozanj potok, a Malovan ondje planina.
2. Ja sam kazao u Danici za godinu 1834., kako se u Srbiji pripovijeda, da se ovo dogodilo u Kosmaju; i neiskazano sam se obradovao, kad sam nakraj Dalmacije i pjesmu o ovome našao. — Za ovo posljednjijeh 11 stihova, odavde do kraja, gotovo bi se moglo reći, da su ovdje dodati po drugijem pjesmama (kao n. pr. po 597).

Izvor

Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 573-574.