Što ću, nano, kad me švaler man’o

Šgo ću, nano, kad me švaler man’o!
Ni me žao, ni što me je man’o,
Već me žao, što me drugom dao,
Neznam ćudi, kako drugi ljubi. —
Sitno ljubi, moja mila diko,
Sitno ljubi, ne ujedaj zubi,
Ne pravi mi modrice na licu;
Ja sam mala, poznaće me nana,
Pa će reći, da se milujemo.
Nije dugo, nije ni odavno,
Bto sada već godina dana,
Od kako se, diko, milujemo.

Izvor

uredi

1863. Banatske pesme. Episkopska pečatnja: Novi Sad. str. 52.