Što se danas čudo izgledamo

* * *


[Što se danas čudo izgledamo]

Što se danas čudo izgledamo,
ge se biju dva brata rođena!
Ne biju se za srebro, za zlato,
tik se biju za dobru devojku!
Nika veli: Moja je devojka, 5
a Nikola: Ja sam dukat daja!
Nije čudno što su se pobili,
tik je čudno ge i’ zakopali –
više lojze, više vinograda,
kako često majka na grob d’ ide, 10
majka išla, pa za nji’ redila:
„Jao, Niko! Jo, tužni Nikolo!
Vaši konji za vas uzvrištaše!
Vaši ’rti za vas uzkucaše!"
Progovar’u Nika i Nikola: 15
„Boga tebe, majko ostarela!
Podaj ’rti na našu družinu,
a sokoli na našu braćiju,
konji veži za naše krstače!
Neka rube travu do korena! 20
Neka kop’u zemlju do kopite!
Neka vrište,nek’ se dalek’ čuje!
Nek’ se znade da gazdu nemaju!"


Napomena

Pevala: Danica Milovanović, s. Mužinac.

Reference

Izvor

  • Banja (rukopisni zbornik), Nota, Knjaževac 1978, str. 186.