Štono pišti u kamenoj kuli
Štono pišti u kamenoj kuli?
Il’ je akrep, il' je ljuta guja?
Nit' je akrep, nit’ je ljuta guja;
Čedo rađa Hasanaginica,
Rađala ga tri bijela dana, 5
Ne more se s čedom rastaviti.
U to doba niko joj ne dođe,
Dok joj dođe stara svekrvica;
»Svekrvice, pobogu majčice,
Donesi mi studene vodice, 10
Da rashladiim svoje bijelo lice,
Ne bih li se s čedom rastavila!«
Progovara stara svekrvica:
»Ne mogu ti vode donijeti —
Mene kone po mahali traže«. 15
Proli suze Hasanaginica.
U to doba mlada zaovica;
»Zaovice, pobogu sestrice,
Donesi mi studene vodice,
Da rashladim svoje bijelo lice, 20
Ne bih li se s čedom rastavila«.
Progovara mlada zaovica:
»Ne mogu ti vode donijeti,
Mene momci po sokaku traže«.
Suze roni Hasanaginica. 25
U to doba aga Hasan aga;
»Hasan aga, iza gore sunce!
Donesi mi studene vodice,
Da rashladim svoje bijelo lice,
Ne bih li se s čedom rastavila, 30
Ne bih li ti živa ostanula!«
Kad to začu aga Hasan aga,
On uzima srmali ibrike,
Pa on ode za goru na vodu
I zahvati studene vodice, 35
Pa se vrati svom bijelom dvoru.
Susrete ga ostarjcla majka:
»O moj sine, aga Hasan aga,
Umrla je tvoja vjerna ljuba!«
Prevari se aga Hasan aga, 40
Proli vodu, ujede ga guja.
Kad on dođe svom bijelu dvoru,
Još je njejemu ljuba u životu.
Opet ode aga Hasan aga
I zahvati studene vodice, 45
Pa se vrati svom bijelu dvoru.
Susrete ga rođena sestrica:
»O moj brate, aga Hasan aga,
Umrla je tvoja vjerna ljuba!«
Prevari se aga Hasan aga, 50
Proli vodu, ujede ga guja.
Kad on dođe svom bijelu dvoru,
Al' mu ljuba svijet mijenila.
Stade cvilit' aga Hasan aga:
»Moja ljubo, iza gore sunce! 55
Kako mene ogrijalo bješe,
Zar me više ogrijati nećeš?«
