◄   ČETVRTA POJAVA PETA POJAVA ŠESTA POJAVA   ►

PETA POJAVA

Pređašnji bez PISAREVIĆA


PETROVIĆ (koji je međutim došao k sebi): Školski nadzornik!... Tako iznenada!... Nisam se ni pripravio... Treba da držim govor, a nisam ga sastavio!... P' onda sam i decu raspustio... Vreme je žetvi... Kako da ga dočekam?... Ne znam ni gde mi je glava!... Sav sam se oznojio... Ali ženo... Zar vi ne znate da je došao školski nadzornik?! (sedne umoren)
STANKO: Još nije došao, tek dolazi!
PETROVIĆ (skoči): Ta to je ono što tek dolazi... A ja nisam pripravan sa govorom... Kako da ga pozdravim?... Kako da ga dočekam?... Ženo, ta šta stojiš?... Zar nisi čula... školski nadzornik?!... (hoda gore dole)
KATA: Eto ti ga na!... Sav se zbunio... A malo čas se razmetao kako će on ovo, pa ono!
PETROVIĆ (stane u jedared): Ha! Sad sam se setio!... Imam ja svoj govor što sam držao pre deset godina pokojnom Platonu, kad je u naše selo došao.... To će sa svim dobro 6iti. (otrči stolu i traži) Al' gde je samo? Da se, naopako, nije izgubio?... Ha, evo ga!... Tu je!... Tu je moj govor!... Brzo sad da ga naučim. (čita) „Visokoblagorodni, vpsokopreosvjaščenjejši gospodin episkop....
STANKO: Ta nemojte eniskop, već nadzornik.
PETROVIĆ: Imaš pravo !... Visokoblagorodni go-spodin nadzornik! (čita) „Vaš dolazak u našu malu sredinu pobuđuje veliku radost u svima srcima...“ Ženo, ta gde je moj crn kaput, beo prusluk, cilinder, štap, bela marama?... Šta ste stali? (ovi idu po stvari. — Petrović čita) „vaš dolazak u našu malu sredinu pobuđuje veliku radost u svima srcima... “
KATA (nosi kaput i prusluk): Evo ti prusluka i kaputa.
PETROVIĆ (daje se svlačiti a među tim čita): „Vaš
dolazak u našu malu sredinu pobuđuje veliku radost u svima srcima“... Šta ćeš ti, ženo?
KATA: Ta da ti obučem prusluk...
PETROVIĆ: Da, da, imaš pravo... (govori na pamet) Vaš dolazak u našu veliku sredinu pobuđuje malu radost....
KATA: Al’ šta si ukočio ruke? (obuče mu prusluk)
PETROVIĆ: Jesam li gotov? (pođe i govori na pamet) Vaš mali dolazak u našu veliku radost...
KATA: Ta čekaj još kaput da obučeš. (oblači mu kaput)
PETROVIĆ: Zar još nisi gotova?!... Vaš veliki dolazak u našu malu sredinu....
SAVETA: Evo, tatice, cilinder...
PETROVIĆ (ščepa ga i natakne pa glavu): Vaš radosni dolazak u našu malu sredinu...
SAVETA: Evo vam štap... Pa nemojte zaboraviti da kažete za Stanka...
PETROVIĆ: Neću, neću!... Visokoblagorodni gospodine!... Vaš dolazak...
STANKO: Tri godine već kako badava iščekujem štaciju...
Petrović Dobro, dobro!... Naš dolazak u vagau sredinu....
SAVETA: Ne može da se ženp....
PETROVIĆ: Znam već!... Visokoblagorodni gospodin episkop...
STANKO: Kažite mu, da je krajnje vreme...
PETROVIĆ: Dobro, dobro!... Vaš veliki dolazak u naša mala radosna srca....
STANKO: Kažite da nisam lupež.
SAVETA: Ni kartaš !
STANKO: Ni pijanac.
SAVETA: Al’ nemojte zaboravpti!
PETROVIĆ: Neću, neću! — samo da govor naučim... Visokoblagorodni gospodine.