Čudan junak što kroz selo prođe

* * *


[Čudan junak što kroz selo prođe]

Čudan junak što kroz selo prođe,
na njemu je ruho čudnovato:
turski noži, mađarski pojasi.
On mi vide ubavu devojku.
„Čuješ li me, ubava devojko! 5
Izvedi me iz tvojega sela,
izvedi me u goru zelenu,
te raspaši te svil’ne pojase
i uzmi mi te turske noževe;
pa sakovi đerdan oko vrata: — 10
đerdan zvekne, moje srce jekne !“


Reference

Izvor

  • Brastvo II, Društvo Svetoga Save, Beograd, 1888., str. 21.