Čije je carstvo

0001 Piju Srbi u Kosovo vino,
0002 vino piju, razgovaraju se,
0003 nego veli Vukašine kralje:
0004 "O za boga, Srbi braćo moja!
0005 Od ka’ ni se care prestavio,
0006 na koga je ostavio carstvo?"
0007 Ma govori vojvoda Bogdane:
0008 "Na mene je carstvo ostavio!"
0009 E ma reče Mrnjavčević Gojko:
0010 "Na mene je carstvo ostavio!"
0011 A govori kralje Vukašine:
0012 "Na mene je ostavio carstvo!"
0013 Mladi Uroš ništa ne govori.
0014 U kavgu se Srbi udariše,
0015 ma ih kumi mladani Urošu:
0016 "A ne, Srbi, za boga jednoga"
0017 Ne kolj’te se oko tuđa carstva,
0018 nego pođ’te u dno Kosovoga,
0019 pod onijem Žutijem jablanom,
0020 u bijele Ramanice crkve,
0021 pa pitajte protopop Neđeljka,
0022 on će vama osjedočit carstvo."
0023 Evo Srbi poše niz Kosovo,
0024 a ka’ doše u dno Kosovoga,
0025 u bijele Ravanice crkve,
0026 i tu naše protopop Neđeljka,
0027 đe mi služi bože leturđije,
0028 pa uljeze Vukašine kralje
0029 te izvede protopop Neđeljka,
0030 Vukašin mu besjeđaše kralje:
0031 "Čuj me dobro,protopop Neđeljko!
0032 Ti na mene osjedoči carstvo,
0033 al’ ću tvoju izgubiti glavu."
0034 No govori vojvoda Bogdane:
0035 "Čuj me dobro, protopop Neđeljko!
0036 Ti na mene osjedoči carstvo,
0037 al’ ću tvoju izgubiti glavu."
0038 Pa govori Gojko Mrnjavčiću:
0039 "Čuješ li me, protopop Neđeljko!
0040 Ti na mene osjedoči carstvo,
0041 al’ ću tvoju izgubiti glavu."
0042 Ma govori protopop Neđeljko:
0043 "O za boga, Srbi braćo moja!
0044 Ne mogu vi osjedočit carstvo:
0045 da ću pravo - izgubiću glavu,
0046 ako krivo - izgubiću dušu;
0047 nego sitnu knjigu napišite,
0048 a šilj’te je u Prilipu gradu,
0049 a na ruke Kraljeviću Marku,
0050 u njega je kruna ostanula,
0051 on će vama osjedočit carstvo."
0052 A kad Srbi bjehu razumjeli,
0053 polušaše protopop Neđeljka.
0054 Kralj Vukašin sitnu knjigu piše,
0055 a u knjigu obećaje mito,
0056 svome sinu Kraljeviću Marku:
0057 "Ti na mene osjedoči carstvo,
0058 i uzimlji silnovito mito,
0059 al’ ću tvoju izgubiti glavu!"
0060 A kad Marku sitna knjiga dođe,
0061 i kad viđe što mu knjiga piše,
0062 on je stricu svome kaževaše,
0063 stricu svome vladici Danilu:
0064 "Gledaj striko, što mi knjiga piše!
0065 Poklaše se Srbi u Kosovo,
0066 đe hoćemo izgubiti carstvo,
0067 poklaše se oko tuđa carstva,
0068 no ću hodit u polje Kosovo
0069 da im pravo osjedočim carstvo."
0070 A stric njemu bio besjedio:
0071 "Ela pravo, tako bio zdravo!
0072 Ako će ti poginut tijelo,
0073 e ma neće duša, akobogda."
0074 Al’ se Marko konja dovatio,
0075 evo polju Kosovome dođe,
0076 Srblje nađe te pijahu vino,
0077 služi im ga careva carica,
0078 Marku mjesto učinjaše divno,
0079 divno mjesto čelo od trpeze,
0080 pa mi gleda niz trpezu Marko
0081 i vidije mladoga Uroša,
0082 vidije ga dolje u zasjedu
0083 đe pijaše zlatnom čašom vino,
0084 više suzah no crvena vina.
0085 Pak se diže Kraljevića Marko,
0086 pa otide niz kraj od trpeze,
0087 krunu dade mladome Urošu
0088 koju mu je care ostavio.
0089 A kad ono Srbi vidiješe,
0090 tada Srbi na noge skočiše
0091 da izgube Marka i Uroša,
0092 no Marko se konja dofatio
0093 i ugrabi mladoga Uroša,
0094 š njim pobježe niz polje Kosovo,
0095 i koliko zorno bježijaše
0096 za Markom se polje žežijaše,
0097 bijela ga crkva ugrabila,
0098 sama crkva vrata zatvorila.
0099 No Vukašin kopjem zamahnuo,
0100 u vrata se koplje ustavilo
0101 a proz vrata krvca udarila,
0102 on pomišli ere ubi sina
0103 pa pogleda proz okno od crkve
0104 i vidije Marka i Uroša
0105 đe šetaše jedan do drugoga,
0106 pa Vukašin Marku besjedio:
0107 "Čuješ li me mio sine Marko!
0108 Da bi bog d’o i bogorodica,
0109 vazda bio tuđa pridvorica."
0110 A Marko je babu besjedio:
0111 "Da bi bog da i bogorodica,
0112 tvoju glavu okinuli Turci,
0113 a moja te ruka osvetila!"
0114 Kako reče, tako mu se steče.