Četa Pivljanina Baja
Četa se mala podignula
Od Primorja mjesta pitomoga,
Pred četom je Bajo Pivljanine,
Za Bajom vlasteline Stefo,
Za njima su trides hajduka,
Otidoše lomnom Gorom Crnom,
Dok dođoše u lomna Korita,
Tu je četa trudna počinula.
No da reče Pivljanine Bajo:
"Đe ćemo s četom udariti?"
No govori od Primorja Stanko:
"Ja sam, braćo, šićar zapazio
"U Petnjicu Karadžića kulu,
"Tu je blago svije Drobnjakah,
"Tu će biti šićar za družinu."
No da reče Pivljanine Bajo:
"A nemo’te moja braćo draga,
"Jer su na zlo vazda od Turaka,
"Grehota je da ih poharamo."
No da reče vlasteline Stefo:
"A nemo’te, braćo, na hrišćane.
"Ja znadem za četu šićara,
"Bijelu Ljubovića kulu
"Nakraj b’jela Nevesinja grada,
"Oko kule kamena avlija,
"U avliju dvanaest dućana,
"Na njih sjedi dvanaest hadžija,
"A u kulu je Hajkuna đevojka,
"To je kćerca bega Ljubovića.
"Bega nikad u dvorove nema.
"Ako bi ni Bog i sreća dala,
"Da dvorove njemu poharamo,
"I Turkinju mladu zarobimo,
"Dajte mi je za vjerenu ljubu,
"Ja ću vama hiljadu cekinah."
Ondolen se bjehu podignuli,
Na bijelu kulu udariše,
Posjekoše dvanaes hadžija
I dva sina bega Ljubovića,
Po dvoru pokupiše blago,
Zarobiše Hajkunu đevojku.
No trnuše Turci s Nevesinja,
Ubiše boja s hajducima.
Nogo puče puška od Turakah,
I pogodi vlastelina Stefa,
Desnu mu je ruku salomila.
Pobjegoše zelenom planinom.
Dođoše u Primorje ramno,
Tu Stefu dadoše đevojku,
I suviše pedeset cekina,
I vidali ga dok ga izvidali.
To je bilo kad se činilo.
