Čavić Asan-aga i vila

* * *


Čavić Asan-aga i vila

0001 Bijela je klikovala vila
0002 Sa Sjeničke visoke planine,
0003 Ona kliče Čavić-Asan-agu:
0004 "Zlo ti jutro, Čavić-Asan-ago!
0005 "Al’ ne vidiš đe si poginuo,
0006 "Eto na te Petrović-Đorđije,
0007 "I njegove butum Šumadije."
0008 Al’ govori Čavić Asan-aga:
0009 "Muči, vilo, grlo te boljelo!
0010 "Ne bojim se Petrović-Đorđije,
0011 "Dok je mene Stambol pod istokom,
0012 "Car će meni indat opraviti,
0013 "I dok mi je Travnik na krajini,
0014 "Uzdalica Skadar na Bojani,
0015 "A u njemu silni Bušatlija,
0016 "Takvog paše u cara nemade,
0017 "On će mene branit’ od šijaka."
0018 No što reče vila bjelogorka:
0019 "Da ti jade za pomoći kažem:
0020 "Rusija je na Stanbol ustala,
0021 "O jadu se care zabavio,
0022 "On ne more ni sebe pomoći
0023 "Od Rusije zemlje pravoslavne,
0024 "A kamo li da tebe obrani.
0025 "Što mi Skadar na Bojani kažeš,
0026 "I u njemu silna Bušatliju,
0027 "Koliko se hasi učinio,
0028 "On podiže silovitu vojsku,
0029 "Da opali lomnu Goru Crnu.
0030 "A da vidiš Petrović-vladike,
0031 "Crnogorske i slave i dike,
0032 "On pokupi listom Crnogorce,
0033 "Pa Turčinu u sretanje pođe.
0034 "Mili Bože, na svemu ti vala,
0035 "Kad se dvije susretoše vojske,
0036 "Koliko je u vladike vojske,
0037 "Kao česta u planini sama,
0038 "Ali što je u vladike vojske,
0039 "Što pred vojskom bjehu čelovođe,
0040 "To bijahu orlovi krstaši;
0041 "Što l’ u vojsci bjehu barjaktari,
0042 "To bijahu sokolovi sivi;
0043 "Što za njima bješe ubojnika,
0044 "Kako mrki iz planine vuci.
0045 "Očima sam mojijem gledala,
0046 "Što s’ učini od tvoga vezira,
0047 "Kad pukoše u nji Crnogorci,
0048 "A pred njima Petrović vladika,
0049 "Da koliko želi, na junaštvo,
0050 "Kaluđersko skinuo ođelo,
0051 "Pa udrio vojničko ođelo,
0052 "I u ruke tanku prekomorku.
0053 "Kako šnjima boja učinješe,
0054 "Crnogorci Turke potiskoše.
0055 "Kakva bješe muka od Turaka!
0056 "Nož sijeva, krv se prolijeva,
0057 "Tu pet stotin’ posjekoše glava,
0058 "A vezira uhvatiše živa,
0059 "I njegovu posjekoše glavu.
0060 "Kako im je bio utužio,
0061 "Na vatru mu izgorješe t’jelo,
0062 "Na Cetinje poniješe glavu.
0063 "Otolen ti ni kamena nema."
0064 Da što reče Čavić Asan-aga:
0065 "A da, vilo, ako Boga znadeš!
0066 "Spremio sam od šijaka stražu,
0067 "Spremio sam brata Mustaj-bega,
0068 "I za njime stotinu pandura,
0069 "Neće lako upustit’ šijake."
0070 No što reče vila bjelogorka:
0071 "Svakoga su ufatili živa,
0072 "I tvojega brata Mustaj-bega."
0073 A kad začu Čavić Asan-aga,
0074 On poskoči od zemlje na noge,
0075 I pojaha hata bijeloga,
0076 Pa Srbima u sretanje pođe.
0077 A kad bio u polje široko,
0078 Kad evo ti Mutapa Lazara,
0079 A za njime Krajina Nikola,
0080 Kojino se bio zafalio,
0081 Da ugrabi od Sjenice vrata.
0082 Kad sretoše Čavić-Asan-agu,
0083 No što reče Mutape Lazare:
0084 "Sramota je po dva na jednoga,
0085 "Ti ne gledaj mene u Turčina,
0086 "Nego gledaj što si s’ zafalio."
0087 Mimo nj prođe Krajina Nikola
0088 Sretoše se silna dva junaka.
0089 Sabljom mahnu Čavić Asan-aga,
0090 Ne udari Mutapa Lazara.
0091 Ali junak Mutape Lazare,
0092 Kide oštru sablju od megdana,
0093 Te udari Čavić-Asan-agu
0094 Na dofatu po svilenu pasu,
0095 Na dvije ga pole prekinuo,
0096 Pa mimo njeg’ proćera gavrana.
0097 Kad doćera Sjenici na vrata,
0098 Kad evo ti Krajine Nikole,
0099 Te Sjenici ugrabio vrata,
0100 Četiri ga puške udariše.
0101 Ulećeše seratlije mlade,
0102 Te Sjenicu bjehu ugrabili.
0103 Stoji krka po Turskome gradu:
0104 Robe bule, provaljuju kule,
0105 Poniješe i srmu i zlato,
0106 I u gradu tabor učiniše.
0107 Da Bog ubi Srba prokletoga,
0108 Prokletoga od Lužnice Đura,
0109 Te on uze od Turaka mita,
0110 Dosta mita, tri boce dukata,
0111 Pa Đorđiji knjigu opravljaše:
0112 "Ču li mene, Petrović-Đorđije,
0113 "Evo na nas silovita vojska:
0114 "Sedam paša od sedam krajina,
0115 "Propade ti zemlja Šumadija."
0116 Kad Đorđiju knjige dopadoše,
0117 Prepade se, i nevolja mu je.
0118 Na objedu sabira gospodu,
0119 I ovako njima govoraše:
0120 "Čujete li, braćo moja draga,
0121 "Što učini Petrović vladika
0122 "Od velike sile Bušatlijne?
0123 "Ajte, braćo, da se pokoljemo.
0124 "Bolje nam je muški izginuti,
0125 "Nego s mukom u Turaka živjet’"
0126 Otolen se vojska podignula,
0127 Od nesloge grada ostaviše.
0128 Kad dođoše zemlji Šumadiji,
0129 Kad Turčina nema đavoljega.
0130 Tu nađoše ko j’ uzeo mito,
0131 Uvatiše od Lužnice Đura,
0132 I njegova sva četiri sina,
0133 Na vatri ih izgorješe živoj,
0134 Neka vide ostali Srbini,
0135 Da se mito uzimat’ ne smije.


Izvor

Srpske narodne pjesme 1 - 9, skupio ih Vuk Stef. Karadžić, državno izdanje. Pjesme junačke novijih vremena o vojevanju za slobodu i o vojevanju Crnogoraca, knjiga osma, Beograd, 1900.