Crna gora rodila beharom
Crna gora rodila beharom,
Ravno polje bijelim biserom.
Tud' prohode kićeni svatovi,
Crinom gorom i poljem zelenim.
Svi svatovi bjeli biser beru, 5
Samo mlada u kite behare.
Sve je gleda djever Muhamede,
Pa je samom sebi govorio:
»Svi svatovi bjeli biser beru,
Samo mlada u kite behara«. 10
Nju mi pita djever Muhamede:
»Nevjestice od ambra zenice,
Od ambera i od karanfila,
Nevjestice biserova grano,
Neobrana i neozobana. 15
Ti si nevo od almasa grana,
Almas sjaje, grana šefak daje,
Ti si tako svate okitila;
Kaži svome djever Muhamedu:
Svi svatovi bjeli biser beru, 20
A ti sama u kite behara.
Hem ga bereš, hem u kite kitiš,
Zavezuješ sa crvenom svilom.
Što će tebe te kite behara?«.
Njemu neva na to odgovara: 25
»Moj djevere, moj almas prstene!
Još od više — moj sorgoč od zlata,
Potreba mi pa berem behara,
Krala sam se, ne daju mi dara,
Kad ču’ djerver, nevi zahvaljuje: 30
Behar berem i u kite kitim:
»Nevjestice, biser sevlijice,
Zlato dorci, a ruho obojci!
Zlato će se butum poharati,
A ruho se butum poderati: 35
Harna neva uz v’jek će ostati!«.
