Ciganin i ovca

Najmi se Ciganin kod Rišćanina, te nakon nekog vremena dade mu jednu ovcu najma. On je ovcu dobro čuvao, nadgledao i pazio — što no rijek, kao oko u glavi. Ovca mu je noćivala zajedno s domaćinovim u jednoj klanici; no Ciganin k’o Ciganin, bojeći se da mu ovca ne bi na kraju došla i tako je lakše vuci izjeli, smisli i udari kolac na sred klanice i za nj priveže svoju ovcu, veleći: „Neka je u sredini, dok do nje red dođe, može vuk sve oko kraja poklati i sit se vratiti!” Ele jedne večeri upane vuk u klanicu, ovce se blanu i raštrkaju, a ciganska, kako bijaše svezana, nikud s mjesta, te je vuk dokopa, zakolje i pred klanicu izvuče. Kad u jutru Ciganin, da obiđe svoju ovcu, ima šta i vidjeti: sve ostale žive i čitave, a njegova, što je čuvao i vezao — zaklana. U tome on poviče: „Gdje je mala, tu je i zijana!”

U Čajniču 1891.

Pribilježio

St. R. Delić

Izvor

1892. Bosanska vila, list za zabavu, pouku i književnost. Godina sedma, broj 3, str. 45.