Ceklinsko četovanje u Krajini
Vino piju tri dobra junaka,
Na Rijeku u pijanu mehanu.
Prvi bješe serdar od Ceklina,
Po imenu Jovićević Savo;
Oni drugi Ivaš Gazivoda; 5
A treći je Luka kapetane,
Od Ceklina viđena delija!
Kad se ladna napojili vina,
O junaštvu zbora zađedoše,
Kako treba četovat’ Krajinom. 10
U riječi u kojoj bijahu,
Al' evo ti mrkoga junaka,
Od Krnjica Novaković Marko,
Pa Srbima Božju pomoć zvao,
A Srbi mu pomoć prifatiše, 15
I divno mu mjesto počinješe,
Staviše ga blizu do serdara,
I daše mu punu čašu vina,
Pa mu veli Luka kapetane:
„Dobar doša Novaković Marko, 20
Milo mi je te se sastadosmo
Da ni štogođ za Krajinu pričaš,
Kad si bio Skadru pitomome,
Što zborahu Turci i Latini,
Oko naše lomne Gore Crne, 25
I uskoka iz Hercegovine,
Te su skoro došli Gori Crnoj
Da podižu braću Hercegovce,
Boje li se lomne Gore Crne,
Plaše li se carevi nizami 30
Da mi đegođ njima ne udrimo,
Na Zeticu i na Planinicu,
Na njihove kule i šančeve,
Možemo li njima nauditi,
I krajinska sela opaliti”?! 35
Al’ mu veli Novaković Marko:
„Grdno su se uplašili Turci,
Smeli su se od Hercegovine,
I krvave lomne Gore Crne,
No je sila velja u Turaka, 40
Privukli su ubojne topove,
I šance su napravili tvrde,
Jer se boje od Crnogoraca,
Mi nećemo ništa učinjeti,
Ljuto će ni izginuti vojska. 45
No glavari, moja braćo draga,
Pokupite jednu četu malu,
Četu malu pet stotina druga,
Biranoga momka i junaka,
Četom malom da se podignemo, 50
Arbaniji u Krajini ljutoj
Da njihova sela popalimo,
Bobovište i Bljace krvave,
Dračevice i Muriće tvrde
Da se dosta nakidamo glava, 55
I golema uzmemo šićara"!
Kad je serdar rječi razumio,
Od radosti na noge skočio,
Pak družini riječ besjedio:
„Ha, đe ste mi braćo Ceklinjani, 60
Brže da mi četu sakupite,
Od Ceklina krvave junake,
Vrijeme je zametnuti kavgu,
Šetnja mi se više dodijala,
Oću moga krvaviti noža, 65
I hoditi u Krajinu ljutu”!
Kad glavari riječ razumješe,
Na lagane noge ustadoše,
I počeše kupiti junake,
Sakupiše pet stotina druga, 70
Od krvave Nahije riječke,
Pa dođoše šeh'ru riječkome.
Tu je četa malo počinula,
Dok dođoše lađe pod Rijeku.
Kako tanke pristupiše lađe, 75
Okrenu se četa svakolika,
Popuniše svekolike lađe,
Među njima Jovićević Savo,
I glavari Riječke nahije,
Zaljegoše dugačkom Rijekom, 80
Dok u tursko blato uljegoše,
Pristupiše pod Bljace krvavo,
Izveze se svakolika vojska.
Poče serdar dijeliti vojsku,
S jedne strane Luka kapetane, 85
I njegovi birani junaci,
Sa sokolom Tzurašković Gajom;
S druge strane Ivaš Gazivoda,
Sa delijom Mašanović Pešom,
I njegovi stotinu junaka, 90
Od Murića da zaminu kule
Da u selu smiješaju vojsku;
Treći dio sebi ostavio,
Pa družini riječ besjedio:
„Svi junački, braćo da udrimo, 95
Na Muriće i Bljace krvavo,
Nemojte mi obraz izgubiti,
Ne žalite život za poštenje,
Ha, sad, braćo, ako Boga znate”!
Utoliko puške zapucaše, 100
Iskočiše Krajinjani ljuti,
Ubiše se bojem žestokijem,
Utoliko selu kidisaše,
Uljegoše u Bljace krvavo,
I sve selo ognjem izgoreše. 105
Otlen Srbi zagon učinješe,
Na Muriće selo udariše,
Puška puca nikad ne prestaje,
Pogone se momci po megdanu,
Nedaju se Krajinjani ljuti, 110
Al' da vidiš Jovićević Sava,
Iz bijela grla pokliknuo:
„Ha, na glave, braćo Ceklinjani,
Ha, naprijed, ako Boga. znate”!
Pa najprvi zagon učinio, 115
Sa golijem nožem u desnici,
A za njime riječki glavari,
I ostala braća vitezovi,
Poćeraše Krajinjane ljute,
Dok Muriće selo opališe, 120
Četrdeset glava otkidoše,
A namrtvo stotinu ubiše,
Koje Turci sobom uniješe,
A šestdeset roba zarobiše,
I veliki šićar zadobiše, 125
Pet stotina koza i ovaca,
I s Turaka ruho i oružje.
A našijeh Srba nestanulo,
Jedanaest mrtvi i ranjeni,
Otolen se Srbi podigoše, 130
Dok dođoše na polje Cetinje,
Su šestdeset roba svezanijeh,
Dadoše ih svome gospodaru,
Gospodaru Nikolaju knjazu,
Te ih knjaže u tavnicu baci. 135
Tu stojali do petnaest dana,
Petnaesti kad se napunio,
Zdravo ih je kući opravio.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
