Huka... treska...
Pisac: Jovan Jovanović Zmaj


Huka... treska... zveka... jeka...
Neko trči... ko si? stoj!
„Ja dolazim iz daleka!“
(Iz ludnice utekô j’).

Kuda žuriš? — „Puzim doma!“
Zar ga imaš? — „Sto i dva!“
O siroma’, o siroma’!
Teši sebe kako zna.

Ta što buncaš! Budi svesan!
Gle, krvav si, modar, bled.
„Ujeo me golub besan,
Pa mu puštam krv na med.“

Daj mi ruku da opipam
Žilu kako bije. — „He!
Nemam ruke: njome sipam
Belu kletvu povrh nje.“
Al’ kad plačeš što se smiješ?
— „To je ono: ja sam Bog.“
A sad dlanom oči kriješ...
„Žao mi je đav’la svog.“

Imaš pravo, imaš pravo,
Ti već stižeš neku cel.
„Mozak peći to je zdravo,
To već vidiš i ti, je l’?“

Oh, što biva od čoveka!
— „Ajd’, ne luduj. Sa mnom poj:
Svakoj sreći ima leka
Il’ na zemlji, il’ u njoj

»Javor« 1888.