Slušao sam onomadne (da Bog ne usliši,
Da uslišav’ klevetnicu jezika ne liši!)
Slušao sam, o Serbkinje, vami bolje misli!
Zlorječivu, koja nam se zlo u rod naš čisli.
Kazaću vam, otrovnici da se ime znade, 5
Zove vam se ------ ne, nek’ česti stiha mog nemade.
Djevojka je, djevstvovala dabogda dov’jeka!
Ni bez onog na što huli, ne bilo joj l’jeka!
Mrzi Serblje i što je god tom imenu slavno,
Odvraća se srcem od nas i kleveće javno. 10
Njoj su ti običaji (ima zli navada),
Čak od lutke svi skaredni do popovski brada;
Nejma čina, nejma pola, nejma ni vozrasta
Kome ona zgrebla ne bi trista jetki krasta.
Načini su naši grubi, surovi nam nravi, 15
Krupan jezik, ko ga zbori, oće da g’ udavi,
Ona voli inorodnim, roda se svog stidi,
I da može, svukla bi se, sva joj koža bridi.
Kad prolazi, s ramena nas krivovrato gledi,
Kad pozdravlja, samo zato, da koga uvredi.20
Svi ubori, sva obuća, što je ženski riza,
Nejma c’jene razvje tuđe, razvje iz Pariza!
Ko bi reko? - rado čita i iz naši knjiga,
Da prigari, u čem može, znak svojega žiga;
Traži navlaš u svačemu najružniju stranu, 25
Da je čisto kao sunce, našla bi mu manu.
Sve nek’ ide, ali evo moje ljute tuge,
Što ni pjesne nisu s mirom od njezine ruge!
Da suvkusne kao sušti pijemontski smrčak,
Ona b’ rekla pjevac Serbin da je b’jedni čvrčak. 30
Čvrčala joj, da je nema, metla oko glave,
Njoj i babi što joj nosi očarane trave.
Ne slušajte cjelomudre kletvu, serbske djeve!
Kukolj valja iz pšenice čiste da se pl’jeve.
Vi, koje ste bez Serbina ko bez lista ruža, 35
I tek Serblja ščastljiviti sve želite muža,
Vi ćete se radovati, uživati slasti,
Imajući svog supruga, budući u vlasti,
I ljubovi mili zalog, grliti svog sina,
Dok ženiha ona čeka još iz Nedođina! 40
