LjUBOMIR SIMOVIĆ


Hriste bože

Hriste bože, raspeti i sveti,
Srpska zemlja kroz oblake leti.
Leti preko nebeskih visina,
Krila su joj Morava i Drina.

Zbogom prvi nerođeni sine,
Zbogom ružo, zbogom ruzmarine.
Zbogom leto, jeseni i zimo,
Odlazimo da se ne vratimo.

Na tri sveto i na tri sastavno,
Odlazimo na Kosovo ravno,
Odlazimo na suđeno mesto,
Zbogom majko, sestro i nevesto.

Zbogom prvi nerođeni sine,
Zbogom ružo, zbogom ruzmarine.
Zbogom leto, jeseni i zimo,
Odlazimo da se ne vratimo.

Kad je draga da odlazim čula,
Za kalpak mi neven zadenula.
Kad je draga da odlazim čula
za kalpak mi neven zadenula.

Zbogom prvi nerođeni sine,
Zbogom ružo, zbogom ruzmarine.
Zbogom leto, jeseni i zimo,
Odlazimo da se ne vratimo.

Pesma nije narodna, napisao ju je pesnik Ljubomir Simović u sklopu drame „Boj na Kosovu”