Hercegovačka pripovetka o Visokom Stevanu

Obuče se jednom,vele,Visoki Stevan u staru robu prosjačku,i pođe po svijetu da prosi.Gdje je god sreo bogataše,uzimao je od njih što su mu davali,a gdje god bi sretao siromašne,sve bi im davao,i više dvojinom davao bi siromašnim nego uzimao od zgodnih.

I tako hodajući po svijetu,dođe jednom u Nemačku,upravo pred dvore cara njemačkoga,pa počne lupati na vrata carska.Onda iziđu carske sluge i zapitaju ga ko je i šta hoće.On im kaže da je rad noćiti.Sluge odu prvo caru da jave,a car im zapovjedi da ga puste,pa ga sluge odvedu u jednu čistu,finu odaju,i tako namjeste,i zapale mu jednu voštanu svijeću.

Pošto ga namjeste,zapovjedi car slugama da vide šta radi.Sluge odu da vide,a kad tamo a Visoki Stevan zapalio još jednu voštanu debelu svijeću,i metnuo je više glave,a onu što su mu sluge donijele,metnuo niže nogu.Čim su to sluge opazile,odmah odu caru i jave,a car ih pošalje da ga dovedu pred njega.Sluge mu kaži:Hajde s nama pred cara,a on im odgovori da ne onako poderan izići pred cara.Ali ga sluge nagovarahu,i ne htjedoše otići bez njega,te tako najposlije i on pođe s njima.

Kad dođe pred cara,započne ga njemački car ispitivati otkuda je i ko je,dokle god nije Visoki Stevan pripoznao te kazao da je carski sin.Onda ga zapita njemački car:Pa što tako ideš po svijetu u prosjačkim haljinama?A Visoki Stevan mu odgovori:Idem stoga da vidim kako svijet živi,pripoznaju li i pomažu li zgodniji siromašnima,i da se ne zaustavih kod tebe i ne kazah se,još bih dugo i daleko tako po svijetu hodio i prosio.