[Hvalila se lijepa đevojka]
Hvalila se lijepa đevojka,
Da je nije niko poljubio,
Već ako je u ludosti majka.
To se čudo podaleko čulo,
To se čulo u pjanu mehanu, 5
U mehani Jauz Salih-aga.
Kad to čuo Jauz Salih-aga,
Zlatnom čašom o tle udario,
A trpezu nogom pogazio,
Pa on ode svojoj dajinici. 10
Govorio Jauz Salih-aga:
„Dajinice, po Bogu majčice,
Raspleti mi turu od perčina!
Opleti mi sitne pletenice!
Podvuci mi surmu djevojačku! 15
Ja ću biti seljanka djevojka.“
Dajinica odmah poslušala.
Raspleće mu turu od perčina,
Oplete mu sitne platenice,
Podvlači mu surmu djevojačku. 20
Ti bi rek’o, pa bi se zakleo,
Da je ono seljanka djevojka.
Nu da vidiš Jauz Salih-age,
Odmah ode svojoj miloj majci,
Pa govori ostarjeloj neni: 25
„Spremaj neno gospodsku večeru!
Svu gospodu zovi na večeru,
A i onu lijepu djevojku!
Ja ću biti seljanka đevojka.
Sve ću ljubit u skut i u ruku.“ 30
To je majka jedva dočekala.
Ona sprema gosposku večeru.
Svu gospodu zove na večeru.
Najposlije lijepu đevojku.
Ja da vidiš seljanke đevojke. 35
Lijepo ih ona dočekala.
Svakog ljubi u skut i u ruku,
A đevojku u bijelo lice.
Ne ljubi je kako 'no se ljubi,
Već je kolje kao guja ljuta. 40
Govorila lijepa đevojka:
„Bog t’ ubio seljanko đevojko,
Ne ljubiš me kako ’no se ljubi,
Već me kolješ, kao guja ljuta!“
Nu, da vidiš seljanke đevojke: 45
Dade njima gospodsku večeru;
Gospoda se po tom raziđoše.
Nu, da vidiš seljanke đevojke:
Ona ode svojoj dajinici
Pa rasplete sitne pletenice, 50
A oplete turu od perčina,
Pa mi skide surmu đevojačku,
Pa uzimlje sedefli tamburu,
I otide širokim sokakom
Ispred dvora namkinje đevojke. 55
Sitno kuca, glasno popijeva,
A uz svaku riječ pripijeva:
„Srce, dušo, namkinjo đevojko!
Sinoć sam ti poljubio lice
U mom dvoru na čardaku mome.“ 60
Sve to sluša iamkinja đevojka,
Pa zaplaka kao guja ljuta:
„Grom t’ ubio Jauz Salih-aga,
Ti si bio seljanka đevojka.
Nisi moje poljubio lice, 65
Već se klao kao guja ljuta.“
Odgovara Jauz Salih-aga:
„Srce, dušo, namkinjo đevojko!
Siđi doli niz tananu kulu!
Kada sam te junak poljubio, 70
Odmah sam te, dušo, sevdisao,
Sevdisao i zamilovao.
Uzeću te za vjernu ljubovcu.“
To je cura jedva dočekala,
Ona siđe niz tananu kulu. 75
Prihvati je Jauz Salih-aga,
Pa je vodi svom bijelu dvoru.
Odmah momče nićah učinilo.
I vjenčaše drago za dragoga.
