Hasan i Ali begovica
Pošetala Ali begovica,
Nosi ibriku desnici ruci,
Te posiplje po bašči cvijeće,
Ona nađe stručak kalopera,
Kaloperu kada govorila: 5
„Kalopere, begovo cvijeće!
„Niti cavtiš, ni sjemena davaš,
„Kao ni ja, Ali begovica,
„Nit' se ljubim, ni poroda davam.“
Ona mnide, niko je ne čuje, 10
Al'to čuo đever Hasan aga,
Pa je svojoj snahi besjedio:
„Jel istina, mila snaho moja?“
„Istina je, đevere Hasane!
„Zimi aga ide po mehani, 15
„Te on ljubi krčmarice mlade,
„Ljeti ide konjma na livadi,
„Pa on ljubi iz potaja zlato.“
Ali đever snahi progovara:
„Snaho moja, Bog te ne ubio! 20
„Ti pripravi gospocku večeru,
„Ja ću brata zvati na večeru.“
Zovnu Hasan brata na večeru,
Hiti bratac rano na večeru,
Al' ne ide bego Ali bego, 25
Nego ide konjma na livadu;
Al' mu neda bratac Hasan aga,
No ustavi brata u dvorove,
Pa on ode konjma na livadi.
Kad je bilo noći o jaciji, 30
Al' eto ti iz potaja zlato,
Pozvižduje po rosnoj livadi:
Kada viđe, nema Ali bega,
Pleći dade, a bježati stade,
A za njom se Hasan naturio, 35
Te đevojku ufati za ruku,
Pa potrže nože iz sindžira,
Te đevojci odasječe glavu.
