[Hasan aga večer večeraše]
Hasan aga večer večeraše
Sa milosnom vjerenicom ljubom
I uza nj dva blizanca sina.
Govorila Hasan-aginica:
— „Oj, Boga ti, aga Hasan-aga: 5
„Daj mi ženi dva blizanca sina“.
Govoraše aga Hasan-aga:
— „A, Boga ti, vjerenice ljubo!
„Evo ima tri godine dana,
„Otkad tražim za djecu djevojke. 10
„Gdje ja nađoh za djecu djevojke,
„A ne nađoh za se prijatelja.
„Jesam čuo, kazuju mi ljudi,
„U Otoci, otočkog dizdara
„I u njega dvije kćeri kažu, 15
„Dvije kćeri, dvije blizanice.
„Tu sam našo za se prijatelja,
„Tu sam naš’o za djecu djevojke“.
Progovara vjerenica ljuba:
— „Hajde, aga, ako bora znadeš, 20
„Te isprosi za djecu djevojke“!
Kad je sjutra bijel dan svanuo,
Ode aga prositi djevojke,
I povede slugu Huseina.
Kud god ide, u Otoku siđe; 25
Tu je bio za nedjelju dana.
Kad deveto jutro osvanulo,
Ode aga dizdar agi pričat:
— „Čuješ li me, ago dizdar-ago
„Evo ima nedjeljica dana, 30
„Kako sjedim u aharu tvome.
„Ti ne pitaš, što sam došo amo,
„A ja ti se opet ne kazujem.
„Jesam čuo, kazali mi ljudi;
„Da ti imaš dvije mile kćeri. 35
„Dvije kćeri, dvije blizanice;
„A u mene dva blizanca sina —
„Da mi dadeš kćeri za sinove“.
Dizdar veli: „Dok upitam majke“.
Kajil majka, kajil i djevojka, 40
I odoše, kažu Hasan-agi.
Kad to čuo aga Hasan-aga,
Prsten daje svadbu ugovara —
I ta svadba za petnaest dana.
Izađoše zlatni boščaluci — 45
Dva izlaze agi Hasan agi,
A dva daju slugi Huseinu,
Dva spremaju na dvje đuvegije.
Ugovor je kita i svatovi,
Malo kite — petstotin svatova 50
I da dođu dvije đuvegije,
Da ih vide svasti i punice.
I polazi aga Hasan-aga,
I on ode svom bijelu dvoru.
Časom prođe petnaest danaka. 55
Podiže se kita i svatovi
I pred njima dvije đuvegije.
Izlazila Hasan aginnca,
Hasan-agi pala po nogama:
— „Aman, ago, aman, gospodare! 60
„Ne vodi mi dva blizanca sina,
„Jer sam noćas čudan san usnila:
„Ispred dvora mutna voda 'teče,
„Oba mi je sina zanijela“!
Govorio aga Hasan-aga: 65
— „Hajd' otole, vjerenico ljubo
„Da je svaki sanak na istinu,
„Ne bi majka podhranila sina,
„I sestrica brata odgojila!“
I odoše kita i svatovi. 70
Tamo bili tri bijela dana,
Pa pođoše svom bijelu dvoru.
Kad su bili kroz goru zelenu,
Okrenu se svatski starješina,
Pa zavika iz grla bijela: 75
— „Jesu l’ ovdje dvije đuvegije,
„Neka idu u goru zelenu.
„Nek pretraže klance i bogaze“;
Kad na prvi bogaz udarili,
Kad tu guja u bogazu spava — 80
Obadvoje djece satrovala
Kad naljegla kita i svatovi,
Kad tu mrtvo dvoje djece ludo.
Kad vidjeli dvoje djece ludo —
S ramena im otkinute glave. 85
Metnuše im u zobnice glave,
I odoše svom bijelu dvoru.
Kad su došli Hasan-age dvoru,
Izlazila Hasan-aginica.
Sve sehiri kitu i svatove, 90
Gdje će vidjet dvoje djece ludo
Ne vidjela dvoje djece ludo,
Pa pitala agu Hasan-agu!
— „Kamo moje dvoje djece ludo?“
Govorio aga Hasan-aga: 95
— „Ostali su u gori zelenoj,
„Da pretraže klance i bogaze,
„Vet se hiti rukam u bisage,
„Djeca su ti opremila dare“:
Kad se hiti rukam u bisage, 100
Nalazila do dvje mrtve glave,
Dvije glave sa milosnih sina;
Ciknu, pisnu, kano šargan guja.
Kad to viđe aga Hasan-aga,
Na avliji kolja ostavio, 105
Pa on ode u bijele dvore,
Pa izvadi hiljadu dukata,
Pa on snese na mermer avliju,
Pa dariva do dvije djevojke:
„Na vam, cure, potpuno vjenčanje, 110
„Pa vi hajte svom bijelu dvoru,
„Nemojte mi u dvoru noćiti“!
Cvile, pište do dvije djevojke:
— „Bogom, babo, aga Hasan-aga,
„Uved'te nas u bijele dvore, 115
„Da mi jednu noćcu prenoćimo,
„Da vidimo dvore i ahare,
„Gdje bismo mi vijek vjekovale,
„Da se noćas jada izjadimo“.
Hasan-aga za Boga hajao, 120
Izvede ih u bijele dvore.
Tu su mrku noćcu prenoćile.
Kad u jutru bijel dan svanuo,
Izlazio aga Hasan-aga,
Silazio na mermer avliju. 125
Pa on sjede na studen stijenu,
Pa on gleda poljem zelenijem,
Dokle polje tamom zatamnilo.
Dok se malo tama podignula,
Dok iziđe do dva suževnika, 130
Pravo idu Hasan-age dvoru.
Na avliji agu nalazili,
Nazvaše mu. „Selam aleć, ago!
„Udijeli, ago Hasan-ago,
„Udijeli sužnim i nevoljnim“! 135
Dade njima tri dukata žuta.
Pitala ga do dva suževnika:
„Što je nako u tvom dvoru žagor,
„Il’ je žalos, il’ golema rados“?
— „Bila rados, pa velika žilos; 140
„Jesam im’o dvoje djece ludo,
„Pa ih meni Vlasi sagubili,
„Ostale im u dvoru djevojke“.
Govorila do dva suževnika.
— „Imaš više od srca evlada"? 145
Progovara aga Hasan aga:
„Nemam više od srca evlada,
„Jer sam im’o dva posobca sina,
„Pa su mi ih Vlasi zarobili,
„Evo ima dvades godinica, 150
„Pa ne znadem, gdje su ni kako su“.
„Šta ćeš dati nama muštuluka
„Da ti haber od sinova damo“?
Progovara aga Hasan-aga:
— „Ja bih dao oba oka svoja“! 155
— „Nemoj, ago, svoji oči davat,
„Da čim ćeš se djece nagledati"!
— „Ja bih dao luke i čitlukei!
— „Nemoj davat luke i čitluke
„Ne ćemo ti luka, ni čitluka, 160
„Mi smo tvoje dvoje djece ludo!“
Ruke širi aga Hasan-aga:
— Blago meni dvoje djece ludo.“
