Hamza Mijatović i Pivljanin Bajo (Godine 1630) (Gacko)



Hamza Mijatović i Pivljanin Bajo (Godine 1630) (Gacko)

0001 Bijela je klikovala vila
0002 Sa Ivice, izvrh Gacka ravna.
0003 Ona viče polju gatačkome,
0004 A na ime Hamzu buljuk-bašu:
0005 »Gdje si, Hamza, nigdje te ne bilo?
0006 Šta učini Pivljanine Bajo,
0007 Gdje udari na selo Slivije,
0008 Te porobi selo Činariće!
0009 On plijeni Činarića ovce,
0010 A plijeni krave i volove,
0011 Na jatove konje i kobile;
0012 A pohvata roblje Činarića,
0013 Gole, bose, goni po kamenju,
0014 Gologlave po žarkome suncu.
0015 Kako ti je čuti neobično,
0016 Kako krave i teoci riču,
0017 Kako ovce i jaganjci bleje,
0018 Kako roblje Činarići pišti;
0019 U majci bi zaplakalo čedo,
0020 Iz kamena suza b’ udarila!
0021 Gdje si, Hamza, gdje si buljuk-baša?
0022 Ako spavaš na bijeloj kuli,
0023 Da Bog dao, ne dignuo glave!
0024 Ako ljubiš u dušeku ljubu,
0025 Ostala ti udovica brže!
0026 Ako piješ na čardaku pivo,
0027 Na b’jelo ti grlo ulazilo,
0028 A na rane grdne izlazilo!« 
0029 Mindijaše, niko ne čujaše;
0030 To začula Hamzina kaduna.
0031 Hamza spava u meku jataku,
0032 Ne smije ga probuditi mlada.
0033 Prođe, sjede agi više glave,
0034 Ona sluša što govori vila,
0035 Od obraza suzu proljevaše.
0036 Jedna joj je suza omaknula,
0037 Buljuk-baši na obraz panula.
0038 Skoči Hamza, k’o da se pomami,
0039 Ode kleti kulu i avliju,
0040 Mnidijaše, da je prokapala.
0041 A kaduna agi govoraše:
0042 »Aga dragi, moj očinji vide,
0043 Nije tvoja kula prokapala,
0044 Već te moja suza opržila.« –
0045 »Sa šta, ljubo, ako Boga znadeš?« –
0046 »Da nu ago, na pendžere glavu,
0047 Da poslušaj što te vila viče!« 
0048 A kad aga na pendžere glavu,
0049 Anlajisa šta ga vila viče,
0050 Pa on slugu Huseina viknu:
0051 »Huseine, moja vjerna slugo,
0052 »Hajd’ mi zovni bajraktar-Aliju!« 
0053 Ode huso, pa Alija viknu.
0054 Alija mu dođe na čardake:
0055 »Moj sestriću, moj očinji vide,
0056 Hajd’ se spremi kod bijele kule,
0057 Pa uzjaši debela alata,
0058 A prihvati zelena bajraka,
0059 A prihvati tvog brata Halila,
0060 Pa ti hajde poljem zelenijem,
0061 Pa ti vodi i Martinu siđi.
0062 Tu izmetni dvije puške male,
0063 Neka čuju od Gacka junaci.
0064 Pa ondalen u Cernicu siđi,
0065 U Cernicu na Hamsku glavicu,
0066 Tu izmetni dvije puške male;
0067 I ja ću ti u Cernicu doći,
0068 Ne ćemo li dočekati Baja!« 
0069 Tad Alija ode svojoj kuli,
0070 Pa sigura brata i alata,
0071 A ruku bajrak prihvatio,
0072 Na Martinu puške izmetnuo,
0073 A ondalen u Cernicu siđe,
0074 I tu momak puške isturio.
0075 To začuli od boja junaci;
0076 Okupi se četr’est momaka,
0077 Momka mlada, presukana brka,
0078 Koji more stići i uteći
0079 I ranjena druga ponijeti.
0080 Eto li ti Hamze buljuk-baše
0081 Na kobili, tankoj bedeviji.
0082 Selam dade, razjaha kobilu.
0083 Gdje je sreća, tu je i nesreća:
0084 Tu mu vrana crče bedevija.
0085 Al se Hamza jadu osjetio,
0086 Junak bješe, sabur učinio.
0087 Eto li ti Huseina sluge,
0088 Na kr’atu atu velikome.
0089 Huso sjaha, a Hamza uzjaha,
0090 A pred njime momci poletješe,
0091 Uz kameno brdo udariše,
0092 Na Kobilju izađoše glavu.
0093 Tu sjedoše i otpočinuše.
0094 Ale barjak zabo u gomilu,
0095 Pa on hoda, a alata voda.
0096 Vjetar dođe s mora debeloga
0097 Do barjaka bajraktar-Alije,
0098 Pa mu zavi bajrak naopako;
0099 Zavi mu ga i dva i tri puta.
0100 To ne vidi niko od Gačana
0101 Do Alije, mlada bajraktara.
0102 Opet bajrak momak upravio,
0103 Trkom trči, pa dajidži kaže:
0104 »Moj dajidža, rđava igbala,
0105 Hade dajo, natrag da idemo,
0106 Danas ćemo, dajo, izginuti!« 
0107 A veli mu Hamza buljuk-baša:
0108 »Moj Alija, moj po Bogu sine,
0109 Kad se tako jesi prepanuo,
0110 Podaj bajrak i konja alata,
0111 Podaj, sine, svijetlo oružje,
0112 Pa se natrag u Cernicu vrni.« 
0113 To je momku vrlo žao bili,
0114 Ne htje daju ništa povraćati.
0115 Uze bajrak, uzjaha alata,
0116 Niz Korita konja potjerao.
0117 Kad pogleda do Šojica gaja
0118 Tu je azgin opazio Baja
0119 I njegova krstaša bajraka,
0120 Pet stotina lovna Crnogorca.
0121 A Alija natjera alata,
0122 Na Bojovu četu udario.
0123 On dvojicu ubi kuburama,
0124 Plamenita noža potegnuo,
0125 Petericu nožem posiječe.
0126 Dok zavika Pivljanine Bajo
0127 Nekakoga Žućka Ripnjanina:
0128 »Vidi, Žućo, šta Turčin uradi!
0129 Ti s v’oma po svom Risnu hvališ; -
0130 Kam’ ti puška, ostala ti pusta?« 
0131 Kad začuo Žućko Rišnjanine,
0132 Zemlji pade, pušci vatru dade,
0133 Pogodio mlada bajraktara.
0134 Pade momak u zelenu travu,
0135 Momak pade, a Ale dopade,
0136 Ugrabi mu konja i bajraka,
0137 U uskoke natjera alata.
0138 Dvojicu mu ubi kuburama,
0139 Petericu posiječe nožem.
0140 A da vidiš Žućka Rišnjanina,
0141 Gdje Turčina na alatu gađa.
0142 Pogodi ga po svilenu pasu,
0143 Momak pade, a Hamza ispade,
0144 Pa zavika Hamza sa kr’ata:
0145 »Stani mi se, Žućko Rišnjanine,
0146 Da te gađam hareli-šešanom!« 
0147 Žućko stade na studenoj st’jeni –
0148 Pogodi ga Hamza iz šešane,
0149 U sastalo čela i obrva.
0150 Žućko pade, a Hamza dopade,
0151 Posječe mu sa ramena glavu.
0152 Dok zavika Pivljanine Bajo:
0153 »O Turčine, Hamza buljuk-baša,
0154 Deder Hamza, da se posulimo!
0155 Nemoj više zametati kavge,
0156 Neka petn’est ide za dvojicu.
0157 Džaba tebi plijen Činarića,
0158 A evo ti hajvan Činarića,
0159 Pa se natrag polju Gacku vrati,
0160 Ja ću ići lovnoj Gori Crnoj.« 
0161 Na to Hamza birdem pristanuo,
0162 Jer je jazuk da umiru momci.
0163 Primi roblje, a primi hajvana.
0164 A načini sala i nosila,
0165 Dva sestrića svoja poniješe
0166 I odoše kasabi Cernici,
0167 Pred džamiju ukopa sestriće.
0168 Ode Bajo lovnoj Gori Crnoj.
0169 Ova pjesma istina je bila
0170 A mi zdravo, da se veselimo!



Izvor uredi

Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Herman 1888-1889, knjiga II, drugo izdanje, Sarajevo 1933. str. 545-549