Fala Bogu, fala jedinome (358)

* * *


[Fala Bogu, fala jedinome]

Fala Bogu, fala jedinome!
Pije vino kralje i kraljica.
Kralju služi mlado aznatarče,
a kraljici Ružica devojka.
Tuj govori kralje gospodare: 5
— „Čuješ li me kraljice gospođo!
Da uznemo Ružu aznataru."
Muka stade kraljici gospođi,
na ruci dvanaest prstena,
trinajesta burma pozlaćena. 10
Sad mi maši svoju desnu ruku.
Udarila Ružu po obrazu.
Dvanajes joj otvorila rana,
obrazi joj obliše se krvl>u;
crni oči na zemlju padoše. 15
Muka stade Ružici devojki.
Pisnula je, u Boga se čulo:
— „Avaj mene do Boga jednoga!
Što sam tebi krivo učinila?"
Požali je gospođa kraljica: 20
— „Ne boj mi se, Ružice devojko!
Daću tebi do dva dobra konja,
daću tebi do dva nova grada,
i daću ti mlado aznatarče."
Al' govori Ružica devojka 25
„Nefala ti, kraljice gospođo!
Što će meni do dva dobra konja,
k’d ne vidim mlada da i’ jašem?
Što će meni do dva nova grada,
k’d ne vidim da po njima odim? 30
Što će meni mlado aznatarče,
k’d ne vidim mlada da ga ljubim?"


Reference

Izvor

  • Obыčai i pѣsni tureckihЪ SerbovЪ: (vЪ Prizrѣnѣ, Ipekѣ, Moravѣ i Dibrѣ) : izЪ putevыhЪ zapisokЪ I. S. Яstrebova. S. PeterburgЪ : Tipografія V. S. Balaševa, 1886, XXIV+626., str. 358-359.