[Fala Bogu, fala jedinome]
Fala Bogu, fala jedinome!
Što sѳ gradi jѳdna lepa crkva,
srebrn temelj, a pozlaćen pokrov.
U nju pojev do tri svetitelja:
sveti Petar i Sveti Nikola, 5
svet' Ilija po nebesa leti.
Svi trojica sitnu knjigu pišev,
pa dozivav vernu slugu bozžju,
vernu slugu, sivoga sokola,
pa ga učiv do tri svetitelja: 10
«Čuješ li ne, božja verna slugo!
Da pi lѳtiš po nebes' visoko,
da ni letiš po polje široko,
vis'ko padni u Prizrenu gradu,
Prizren gradu visokѳ kaljajѳ, 15
na bedemѳ srpskom car Stѳfanu,
kraljajska su vrata zatvorena,
ti mi vikni tnko glasovito,
dočućѳ te srpski car Stefane,
pratić, sluge da otvori vrata. 20
Ti preleti kuli Bѳlijani,
i ulegni šarene odaje,
pa mi padni caru na ramena,
trepni krilo, pa mu pušti knjigu,
pušti knjigu na desno koleno, 25
car će te rukom pomilovat,
a ti caru ruku da poljubiš,
ne moj caru ništa bѳsѳditi,
sama ćѳ mu knjiga bѳsediti».
On mi lѳtna po nebes visoko, 30
on mi lѳtna po polje široko,
nisko pade u Prizrenu gradu,
Prizren gradu visokѳ kaljajѳ,
na bedeme srpskom car Stefanu,
a vrata mi bѳu zatvorena, 35
on mi vikna t'nko-glasovito.
To dočuo srpski car Stefane,
prati sluge da otvoru vrata.
On prѳleti kuli Bѳlijani,
i ulegna u šarѳne odajѳ, 40
pa mu pade caru na ramena,
trѳpna krilo, pa mu pušti knjigu,
pušti knjigu na desno koleno.
Car je njѳga rukom pomilov'o,
i on caru ruku poljubija, 45
ništa nѳjѳ caru besedija,
sama mu je knjiga bѳsѳdila.
T'd mi vikna srpski car Stefane,
on mi vikna dvanajѳs vladikѳ,
i mi vikna trinajes patrikѳ. 50
Oni glѳdav onu sitnu knjigu,
gledali gu tri bijela dana,
nigde knjigi ne nađošѳ reda.
Pa mi vikna đačѳ samouče.
Govori mu srpski car Stefane: 55
«Kaži pravo, tako bilo zdravo!
Nѳmoj krivo tako bilo živo»!
Knjigu glѳda đačѳ samouče,
glѳdalo gu jedan i pol dana,
pa govori srpskom car Stefanu: 60
«Beri vojsku, ajdѳ na Kosovo.
Ze si mnogo učinija grea!
Oćѳv Turci brgo carovati,
I Turci he carstvo prѳuzѳti.»
