U tuđinini (Jovović)

Milo Jovović

Hodio sam svud po sv'jetu
I obaša'svaku stranu,
Da dobijem sebi hranu,
Kao pčela po cvijetu.

Susreo sam u mom putu,
Neprilika svake vrste!
Al' sam bio snage čvrste
Snosit' svaku bijed ljutu.

„Tuđa zemljo, tugo moja“!
- Uzdaho bi češće puta –
„Teško onom koji luta;
„Kog' ne hrani mati svoja.

„Bez srca su tuđi ljudi,
„U njih nema utecišta,
„Pomoć' tuđem ne će ništa.
„Ledene su njine grudi!“

Srpski rode! Moj čestiti,
Oj ti mila zemljo moja,
Ti ćeš sinku dat' pokoja
I milo ga utješiti.

Po tvome ću – od sad kraju –
Tražit svoje slatke hrane.
Uživaću moje dane
U slobodi k'o u raju.

Ispod tvoga vedra neba,
Tebe haran vjek ću biti,
I svoju ću krvcu liti
Svakog časa kad ustreba.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.

Bar (Crna Gora), 1897., Milo Jovović, „Golub“, broj 22., u Somboru, 15. novembra 1897., str. 349.