U slavu plemenitih rodoljuba srpskih
U slavu plemenitih rodoljuba srpskih
| U slavu plemenitih rodoljuba srpskih Pisac: Jovan Ilić |
Oj, b'jela vilo, gorska posestrimo,
Ta boginjo nebesnijeh sila
Kako ploviš po zlatnom oblaku,
I zoricu ljupkom pjesmom budiš,
Tihog jutra primamljivat zrake,
Kad čoveka sa božestvom spajaš,
Da se vječnim naslađava suncem:
Znaš li, vilo, ljepote ti tvoje!
Kadno meni tvrdu vjeru dade,
Baš u onoj u Mišljen gorici,
Gdjeno biser na granama rodi,
Da ćeš meni biti u pomoći?
Evo zeman i vrijeme dođe:
Zazvoniše gusle javorove,
Ni taknute kamo l' udešane!
A junaku srce zaigralo,
Od radosti nečuvene jošte,
Pak ja srcu odoljet ne mogu!
Već daj meni tvoje grlo jasno,
Da zapjevam pjesmu od miline,
Nek se brda i doline tresu,
I razležu sve dubrave ljesne:
Nit' u slavu rodoljuba divnih,
Oj Srbinstvo, oj predrago ljudstvo,
Dič' se slavom samo tebi vičnom!
Otkako je i sv'jeta i v'jeka,
I otkad je naroda na zemlji,
Ne bi ljepšeg od poroda tvoga!
Il' ti volja carstvu czrovati,
Ol' junački mejdan dijeliti,
Mačem sjeći, puškom pogoditi;
Branit rod svoj, ta slobodu slatku! —
Kakav bješe Kraljeviću Marko,
Na onome Šaru velikome,
Kome ravnog u svijetu nema,
Što s' ne boji nikoga do Boga!?
Kakav bješe sidan car Stjepane,
Sv'jetla kruna, soko nedobitni,
Od Prizrena mjesta pitomoga!
Dični cari Nemanjići slavni,
Punosjajno koji carovaše,
Na pr'jestolu Srba bogodanom! —
Kakav bješe srpski kneže Lazo!
Stari Bogdan s devet milih sina,
Devet sina, devet Jugovića!
I despota Zmaj-Ognjeni Vuče!
I ponosni Relja od Pazara
I junački Miloš Obiliću,
Sa njegova do dva pobratima!
Što Murata na Kosovu ubi
Ljutu zmiju i aždera ljudskog,
Te osveti slavu roda svoga,
Da se priča i pripovijeda,
Dok je sv'jeta i dokle je v'jeka! —
Šta l' da rečem za onog junaka,
Baš junaka deli-Hajduk-Veljka,
I za Crnog Petrovića Đorđa,
Crne jade što zadade Turkom!? —
I za onog Tekeliju Savu,
I za tvoga Dositeja mudra,
Za Rajića, i za Mušickoga!
Koj' jedino 8a te živovavde:
Ta za rod svoj i zavičaj dragi!
Oni srpsko ime proslaviše,
Proslaviše, do neba uzneše!
Ostavljajuć spomen rodu svome,
Divan spomen duha džinovskoga,
Da se diči i uzdraža njime!
Ni na on-sv'jet ne zaboraviv ga,
No moleći Boga istinoga,
Ne bi l' njemu svaku sreću dao,
Svaku sreću i napredak dobri! -
Kano što se i smilova Vječni,
I sjajnim ga ev' obasu darom —
Ta junac'ma nerođenim dosle
Da zaleče rane starodavne,
I povrate svojost nekadašnju. —
A dok teče sunca i mjeseca,
Čista l' krvca u Srpkinje sinu;
Ta dok prave u sv'jetu je slave,
Uznosiće imena im sveta,
S plemenitim priznateljstva žarom!
Kroz vjekove, do u beskonačnost,
S rodom vječno i oni će cvasti! —
Oj, mili Bože, na svemu Ti hvala!
Da l' je iko u životu svome,
Slađu pjesmu pjevat otpočeo,
Neg' ja sada milom rodu mome;
Spominjući preslatka imena,
Ta vrlosti, rodoljupce l' divne?
U milini tonu čuvstva moja,
Ushićenjem duh mi s' preispunja,
Oj ! igraj Savo, vesel' se Dunave,
Protrubite sa Avale glasi!
Od Bojane, Tise i Morave,
Nek radosno skakuću talasi!
Nek se čuje s kraja na kraj sv'jeta,
Zahvalnosti kom se v'jenci pletu:
Ko l' svom rodu ukazuje pute,
Ka spasenju i životu pravom!? —
No je l' smrtnim c'jenu bescjenosti
Dat ol' slavu ovjenčit moguće?
Ne, vr'losti i zasluge prave,
Jedno nebo nagradit je kadro! —
Ja l' te srcu posljedujem samo,
Blagodarne izjavljivat znake!
A premilo potomstvo će znati,
Čim je sdavi ugovjeti vašoj;
Dobrim d'jelma, postupcima l' nravnim,
I nasljednim srcem rodoljupca!
Oj davori ! ti sokole sivi,
Ta Srbine, o junački sine!
Nije slava tvoja uginula,
I ako je načas iščeznula!
Sunce zađe, ljepše da se rodi,
Cvijet vene, da procvati tekar. —
Pak i tebi posle tavne noći,
Radovanja ev' sunašce sinu!
Nit' budućnost odriče nam štogod. —
Ta Bog svoga ne ostavlja nigda,
To l ' da njega On nav'jeki prezre!
Nuder klikni ponosito, glasno,
Hvaleć Boga na njegovom daru!
Klikni, pjevni, radostan i sa mnom,
A baš sada kano i svakada:
»Rodoljupce l' poživi nam, Bože,
Mlogo ljeta i godina časni'!
Nek djelima blago roda množe,
Duše spomen ostavljajuć krasni!
Nek im sine za čim srce gine,
I osnaži što im život blaži,
A na diku roda i čoveštva!!
Napomene
uredi- Ova pesma je objavljena u časopisu Srpski narodni list 1846, br. 29.
Izvori
uredi- Jovan Ilić: Celokupna dela, strana 17-21. Biblioteka srpskih pisaca, Narodna prosveta.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Ilić, umro 1901, pre 123 godine.
|