U oči Vidova 1898.
| U oči Vidova 1898. Pisac: Avdo Karabegović Halidbegov |
Što to tutnji sa dalekih strana?
Što se plava mrgode nebesa ….?
Je l to orkan burnog oceana
Il’ se vulkan gorostasni stresa?!
Čuje li se ono poklič bojni
Što potresa moje trošne grudi?
Zveče l’ mači? je l’ plač djeva gojni
U po noći što me iz sna budi!?
Što to suze oblakovi suri?
Plače l’ nebo? il anđeli plaču?
Da l’ to prošlost na krilima juri
Skrivajući vrh oštrome maču?
Kliče l vila sa visokih gora?
Je l’ još sunce sjetno i krvavo?
Da l’ vječitoj slavi sviće zora
Vidov dane, tužna davor-slavo!?
Ej, Kosovo tužno i žalosno!
Sklanjali se za visoke gore
Jarko sunce sjetno, neveselo,
Da ne gleda đe se braća bore?
Da ne gleda mačeve krvave
Đe brat bratu kroz grudi probada,
Da ne gleda srca izdajnička
Đe paklena zloba, zavist vlada.
Da li čekaš aj, Kosovo tužno!
Nove bratske borbe i megdana?
Da li čekaš — ej sudbino kleta —
Sretnijega tude Vidov dana.
Ili čekaš da izgladi vrjeme
Crne bore sa tvojega čela,
Da na groblju praotaca svojih
Zagrle se braća prevesela.
Da li čekaš bratsko razbojište,
Opet bojna truba da zatrubi?
Ili čekaš — ah zlaćani sanci —
Da se Prizren s Avalom poljubi?!
|