U večernjem sjaju
Srebrna rijeka blista se i gori
U rujnom plamu večernjega sjaja;
Prelijeće vjetrić i sa granjem zbori
O slatkom milju proljetnjega baja.
U lakom čunu, zadovoljan danom,
Oprezni ribar obali se kreće,
Da slatko zaspe pod vrbovom granom,
Gdje blago miri zagrljeno cvijeće.
Sa plodnih polja, što ih kruže gore,
Vesela krda u seoce kreću,
Pastirske pjesme s pozdravom se hore
I svježim zrakom drhte i prelijeću.
I slavuj pjeva; sa rosnoga granja
Gubi se glasak sve dalje i dalje,
I nježnom pjesmom čednog milovanja
On lijepoj ruži svoju dušu šalje.
O, pjevaj i ti, pjevaj, srce moje,
Anđelu svome što te s nebom spaja!
U slavu njojzi neka pjesma poje
Kroz blago krilo večernjega sjaja!
Novi Sad 1894.