* * *
[Ušao crveni vetar u glavu]
Vasa[1] ide uz ponje niz ponje,
plače i cvili glasom do neba,
suzama do zemlje.
Srete ga Božja majka, Sv. Bogorodica,
i pita: 5
„Što plačeš, Vaso? Što cviliš?“
„Kako da ne plačem i da ne cvilim,
kad mi je ušao crveni vetar u glavu[2],
pa mi ne da ni stajati, ni ležati!"
„Vrni se - veli majka Bogorodica, 10
i idi Cveti[3]bajalici:
ona je lake ruke, blage duše;
izvela je trideset kvočaka
s crvenim kljunovima,
s trideset pilića 15
s crvenim noktima,
na crvenom bunjištu.
Kvočke će crvenim kljunovima raskljucati,
pilići će noktima razgrepsti,
ostaće crveni vetar čist kao čisto srebro, 20
a ti ćeš ostati zdrav kao čelik,
i spavaćeš kao jagnje na zelenoj travi.
|
|
Pevač, mesto zapisa i napomena
Smederevo
Uzme bajalica vatralj, ugreje ga i, mašući njim preko bonoga, govori:
Crveni vetar
Reference
- ↑ ili kako je bolesniku ime
- ↑ ili gde ga boli
- ↑ ili kako joj je ime
Izvor
- Timotijević, Božidar: Istrčaše donjozemci srpske narodne basme, uricanja i vračanja, Narodna knjiga, Beograd, 1978., str. 129.
- Milan Đ. Milićević: Život Srba seljaka, 2. prerađeno i popunjeno izd., Srpski etnografski zbornik I (1894); U Državnoj štampariji Kraljevine Srbije, U Beogradu, 1894., str. 273.
