Ustu, pogan, ovamo je veća pogan

* * *


[Ustu, pogan, ovamo je veća pogan]

Ustu, pogan, ovamo je veća pogan!
Ustu, gade, na sebe se gadio!
Ustu, rđo, tamo te bilo!
Idi odatle, ovde ti mesto nije!
Na železu - oželezio se, 5
na kamenu - okamenio se,
na drvetu - zdrvenio se,
a na mesu - rastopi se,
otopio se, nestalo te;
kao zelenog lista 10
i lepog cvetka o božićnjem danu,
kao snega o Đurđev-danu.

Pobeglo kao noć od dana,
kao divljina od čoveka,
kao pas od sekire. 15
Idi u goru na drvo,
u vodu na kamen,
u zemlju, gde sveta nema.

(252, s. 309)


Pevač, mesto zapisa i napomena

Kad se kome pojavi tvrd otok na obrazu ili na kome drugom delu tela, onda se kaže, da se to mesto na telu ubrentilo i protivu toga baje se ovako.

Uzme se kamen (oštar) ili nož, pa se otidie na trupac gde se seku drva, i tu se istim ukršta preko otoka govoreći:

Poljna.

Reference

Izvor

  • Radenković, Ljubinko: Narodne basme i bajanja; Gradina, Niš; : Jedinstvo, Priština; Svetlost Kragujevac, 1982., str. 215. br. 351.
  • Mijatović, Stanoja M. Narodna medicina Srba seljaka u Levču i Temniću, SEZ, XIII (1909), s. 309.