Ustaše bježe iz Vojnića
Dvanaestog januara
Rujna zora nebo para,
Krenu jato crnih vrana,
Ustaša i domobrana.
Bježi sila iz Vojnića 5
Pod komandom Vukovića.
Što je Kordun znaju oni,
Zato bježe, strah ih goni
Od grobova, paljevina,
Osvetničkih karabina. 10
Po snijegu do pojasa,
Partizanskog nigdje glasa,
Pružila se crna traka
Sve do šume Međeđaka.
Misli bojnik: blago nami, 15
Zaspali su partizani.
Al’ ne spava drug Ćanica,
Nit ga smeta vijavica.
Kraj zasjeda junak šeće,
Gleda bojnu kud se kreće. 20
Sa stotinu partizana
Dolina je opasana.
Gleda bojnik: čisti puti,
Šta ga čeka i ne sluti.
Kad siđoše u dolinu, 25
Sa svih strana vatra sinu.
O, zar ovo čudo nije,
Vedro nebo a grom bije!
Razgori se borba ljuta,
Ne zna dušman više puta 30
Jer stotina partizana
Bije bojnu sa svih strana.
Puške prašte, vatra sijeva,
Po snijegu se krv prol’jeva.
Kud pogledaš po poljani, 35
Leže mrtvi i ranjeni.
O, što s’ igra sa ljudima
Crni udes i sudbina,
Pa na grobu svog zločina
Gine čovjek za tuđina, 40
Za Hitlera ludog gine,
Protiv svoje domovine
I u bijesu sada jeca,
Od straha mu noga kleca.
Al’ ne smije ovdje stati, 45
Htjede s’ brijega dokopati.
Al’ najednom s’ poklič diže,
Partizan’ma pomoć stiže:
Stiže Bogdan od Vojnića,
Stiže Gnjaco s Kolarića, 50
Stiže Poštić i Milisav
I Mrkonjić, ljuti lav.
Naletješe snage svježe,
Oteše im mitraljeze.
Bijela krpa zaleprša, 55
Paklena se vatra stiša.
Ranjenici svuda ječe,
Al’ ni glasnik ne uteče.
Na gomili pusta plijena
Pet stotina karabina. 60
Nad bojištem vrane kruže,
U krvi se braća druže
Jer su sretni što iz mraka
Svijetli zvijezda petokraka,
Sa očiju veo skida, 65
Budućnosti zdanje zida.
Sa Petrovca vjetar piri,
Slobodna se zemlja širi.
Po zgarištu i po gori
Slobodna se pjesma ori: 70
„Cerovac je sad granica,
A Vojnić je prestolnica.“
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
