USPOMENE Oj Karlovci Sremski
Oj! Karlovci Sremski, baš vam nema para
U vama su dvori sedog patrijara,
Što čuvaju jednu sandučinu punu
Gde narodna prava spavaju i trunu.
Lepog ste izgleda kad vas oči mere,
Sa jedne vas strane plavi Dunav pere
A okolo brda, k stari i mladi,
U zelen se dali grozni vinogradi.
U vama je dosta uzoritih stvari,
Svakojakih škola i crkava stari’,
Al’ saborna crkva ko rekao ne bi
Da je vrlo lepo što ima u tebi.
Na ulica da si, vidi se siroma
A od kuća samo tri četiri doma,
Da rečemo da su gospodskoga soja,
A ostale sve su starinskoga kroja.
Kad se pođe šetat’ Stražilovu gore
Moralo se proći mimo niske dvore,
U njima se čuje omladina čila,
Znate, ta je kuća «gimnazija» bila.
I ja sam učio, poznato je svetu,
Latinski i grčki i algebru kletu
U toj vrednoj školi — baš joj nema para,
I ako je trošna, i ako je stara.
Sad vas molim malo strpljenja imajte,
Budite na miru, ćutite, slušajte,
Da vam kažem mesta gde sam srećan biv’o,
Kad sam đačka zlatna vremena uživ’o.