[Urok uriječe]
Urok uriječe,
a uročica odriječe.
Urok sjedi na pragu,
a uročica pod pragom.
Urok skoči, 5
uročicu sprči;
(Stevanije), rabe se božije, ne dotrči.
Odlaz'te, uroci nemili,
odlaz’te, uroci nesretni,
odlaz’te od (Stevanije), rabe božije, 10
odlaz’te, zaklinjem vas ’Ristom
i časnijem krstom!
Dva uroka potekoše,
tri anđela pretekoše;
oni misliše, da će (Stevaniji), rabi božijoj, 15
nešto biti.
Dade gospod bogo:
ne bijade ništa,
neg’ ostade zdrava,
ka’ i od svoje majke kad je pala. 20
Izlaz’te, zaklinjem vas nebeskom visinom,
izlaz’te, zaklinjem vas zemaljskom širinom!
Izlaz’te iz očiju, iz ušiju,
iz kosjerica, iz ramena,
iz leđa, iz pregibi, iz pete; 25
odlaz’te po svijetku,
kano ’čela po cvijetku;
ka’ vijori po gori,
ka’ munje po vodi,
ka’ žarko sunce i mjeseče 30
i po gori i po vodi.
Oj, mili bože,
bez tebe se ne može!
Na svijetu troga nema,
na moru mosta, 35
ni u kamenu mozga,
ni na gavranu biljega,
ni na (Stevaniji), rabi božijoj, uroka.
(10, s. 357-358)
